2 Ljetopisa

Poglavlje 30

Svetkovina Pashe

30:1
Zatim je Ezekija poručio svemu Izraelu i Judi te je također napisao i pisma za Efrajima i Manašea da trebaju doći u Dom GOSPODNJI u Jeruzalem svetkovati Pashu GOSPODU, Bogu Izraelovu.
30:2
Jer su se kralj i knezovi i sva zajednica posavjetovali u Jeruzalemu da svetkuju Pashu drugoga mjeseca.
30:3
Jer u ono vrijeme nisu je mogli svetkovati zato što nije bilo dovoljno svećenika koji su se posvetili niti se narod sakupio u Jeruzalemu.
30:4
I to je bilo drago kralju i svoj zajednici.
30:5
Tako su donijeli proglas da se objavi po svemu Izraelu, od Beeršebe sve do Dana, da trebaju doći u Jeruzalem svetkovati Pashu GOSPODU, Bogu Izraelovu, jer to nisu činili već duže vrijeme na način kako je to bilo propisano.
30:6
Tako su dostavljači otišli s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi, u skladu s kraljevom zapovijedi, govoreći: “Sinovi Izraelovi, vratite se GOSPODU, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu, i on će se vratiti k ostatku vas koji ste umakli iz ruku kraljeva asirskih.
30:7
A vi ne budite kao očevi vaši i braća vaša, koji su prestupali protiv GOSPODA, Boga očeva svojih, koji ih je stoga predao pustoši, kao što i sami vidite.
30:8
Sada ne budite tvrdokorni kao što su bili očevi vaši, nego se pokorite GOSPODU te dođite u Svetište njegovo, koje je on posvetio zauvijek, i služite GOSPODU, Bogu svome da bi se od vas odvratila žestina gnjeva njegova.
30:9
Jer ako se vi vratite GOSPODU, vaša braća i sinovi vaši naći će samilost pred onima koji ih vode u sužanjstvo tako da će se vratiti u ovu zemlju; jer je GOSPOD, Bog vaš, milostiv i milosrdan, i neće okrenuti lice svoje od vas ako se vratite k njemu.”
30:10
Tako su dostavljači prolazili od grada do grada po zemlji Efrajimovoj i Manašeovoj sve do Zebuluna, ali su im se podsmjehivali i izrugivali ih.
30:11
Unatoč tome neki su se iz Ašera i Manašea i Zebuluna ponizili te došli u Jeruzalem.
30:12
Također je i u Judi bila ruka Božja da im podari jedno srce da izvrše zapovijed kralja i knezova, po riječi GOSPODNJOJ.
30:13
I sakupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda, da svetkuju Svetkovinu beskvasnih kruhova drugoga mjeseca, jako velika zajednica.
30:14
Tada su ustali i maknuli žrtvenike koji su bili u Jeruzalemu, a maknuli su i sve kadione žrtvenike te ih pobacali u potok Kidron.
30:15
Zatim su zaklali Pashu, četrnaestoga dana drugoga mjeseca. A svećenici i Leviti su se posramili te su se posvetili i donijeli žrtve paljenice u Dom GOSPODNJI.
30:16
I stali su na svoje mjesto po svom običaju, prema Zakonu Mojsija, čovjeka Božjega; svećenici su škropili krvlju koju su primili iz ruke Levita.
30:17
Jer je u zajednici bilo mnogo onih koji se nisu posvetili, stoga su Leviti bili zaduženi za klanje pashi za svakoga koji nije bio čist, da bi ih posvetili GOSPODU.
30:18
Jer mnoštvo naroda, i to mnogi iz Efrajima i Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu se očistili, nego su jeli pashu drukčije nego je propisano. Ali se Ezekija pomolio za njih govoreći: “Dobri GOSPODE oprosti svakome
30:19
koji priprema srce svoje da bi tražio Boga, GOSPODA, Boga očeva svojih, makar nije očišćen prema načinu očišćenja u Svetištu.”
30:20
I GOSPOD je uslišao Ezekiju i iscijelio narod.
30:21
I sinovi Izraelovi koji su se našli u Jeruzalemu svetkovali su Svetkovinu beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem; a Leviti i svećenici hvalili su GOSPODA iz dana u dan, pjevajući GOSPODU uz glasna glazbala.
30:22
Zatim je Ezekija ugodno govorio svim Levitima koji su poučavali dobro znanje o GOSPODU. I jeli su tijekom svetkovine sedam dana, prinoseći žrtve pomirnice i priznavajući GOSPODA, Boga očeva svojih.
30:23
Onda se sva zajednica savjetovala da svetkuje i drugih sedam dana; tako su veselo svetkovali i drugih sedam dana.
30:24
Jer je Ezekija, kralj Judin, podario je zajednici tisuću junaca i sedam tisuća ovaca, a knezovi su podarili zajednici tisuću junaca i deset tisuća ovaca; i posvetilo se jako mnogo svećenika.
30:25
I sva se zajednica Judina radovala, sa svećenicima i Levitima, i sva zajednica koja je došla iz Izraela i tuđinci koji su došli iz zemlje Izraelove te oni koji su živjeli u Judi.
30:26
Tako je bila velika radost u Jeruzalemu, jer od vremena Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova, nije bilo takvo što u Jeruzalemu.
30:27
Tada su ustali Leviti svećenici i blagoslovili narod; i glas njihov bio je uslišan, i molitva njihova došla je do njegova svetog prebivališta, baš do neba.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje