2 Ljetopisa

Poglavlje 6

6:1: Tada je Salomon rekao: “GOSPOD je rekao da bi prebivao u gustoj tami,
6:2: no ja sam ti sagradio Dom za stanovanje i mjesto gdje ćeš ti prebivati zauvijek.”
6:3: Zatim je kralj okrenuo lice svoje i blagoslovio svu zajednicu Izraelovu dok je sva zajednica Izraelova stajala.
6:4: Nato je rekao: “Blagoslovljen neka bude GOSPOD, Bog Izraelov, koji je svojim rukama ispunio ono što je ustima svojim rekao mome ocu Davidu govoreći:
6:5: ‘Od dana kad sam izveo narod svoj iz zemlje egipatske nisam izabrao nijedan grad između svih plemena Izraelovih da u njemu sagradim Dom da bi ime moje bilo ondje, niti sam izabrao nekoga da bude vladar nad narodom mojim Izraelom,
6:6: nego sam izabrao Jeruzalem da bi ime moje bilo ondje i izabrao sam Davida da bude nad narodom mojim Izraelom.’
6:7: A to je bilo na srcu ocu mome Davidu da sagradi Dom imenu GOSPODA, Boga Izraelova.
6:8: Ali GOSPOD je rekao Davidu, ocu mojemu: ‘Pošto ti je na srcu da sagradiš Dom mojem imenu, dobro si činio što ti je to bilo na srcu;
6:9: ali ti nećeš graditi taj Dom, nego sin tvoj koji će izaći iz bokova tvojih, on će sagraditi Dom mojem imenu.’
6:10: I GOSPOD je stoga proveo riječ svoju koju je izrekao, jer sam ja ustao umjesto svoga oca Davida i postavljen sam na prijestolje Izraelovo, kako je GOSPOD obećao, te sam sagradio Dom imenu GOSPODA, Boga Izraelova.
6:11: I u njega sam stavio Kovčeg, u kojemu je savez GOSPODNJI što ga je sklopio sa sinovima Izraelovim.”
6:12: Tada je stao pred žrtvenik GOSPODNJI u nazočnosti sve zajednice Izraelove te je raširio ruke svoje:
6:13: Jer je Salomon načinio mjedenu tribinu, pet lakata dugu i pet lakata široku i tri lakta visoku te ju je postavio usred predvorja, te je na nju stao i kleknuo na koljena svoja pred svom zajednicom Izraelovom pa je raširio ruke svoje prema nebu.
6:14: Onda je rekao: “GOSPODE, Bože Izraelov, nema Boga poput tebe ni u nebu ni na zemlji, tebe koji držiš savez i iskazuješ milosrđe slugama svojim koji pred tobom hode svim srcem svojim;
6:15: tebe koji si održao slugi svojemu, mojem ocu Davidu, ono što si mu obećao; i izrekao si ustima svojim te si to ispunio rukom svojom, kao što je to i dan danas.
6:16: Stoga sada, GOSPODE, Bože Izraelov, održi slugi svojemu, mojem ocu Davidu, ono što si mu obećao govoreći: ‘Neće ti pred očima mojim nestati čovjeka da bi sjedio na prijestolju Izraelovu; ali tako da sinovi tvoji čuvaju svoj put hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.’
6:17: Onda sada, GOSPODE, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ tvoja koju si izrekao svome slugi Davidu.
6:18: No hoće li Bog zaista prebivati s ljudima na zemlji? Gle, nebo i nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a koliko manje ovaj Dom koji sam ja sagradio.
6:19: Stoga imaj obzira na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, GOSPODE, Bože moj, da čuješ vapaj i molitvu koju sluga tvoj moli pred tobom;
6:20: da oči tvoje budu otvorene nad ovim Domom i danju i noću, nad ovim mjestom za koje si rekao da bi ondje smjestio ime svoje; da čuješ molitvu koju sluga tvoj moli prema ovome mjestu.
6:21: Stoga saslušaj molbe sluge svojega i naroda svojega Izraela koje će moliti prema ovome mjestu; ti počuj s mjesta gdje prebivaš, baš s neba, pa kad čuješ, oprosti.
6:22: Ako netko sagriješi protiv bližnjega svoga te mu se naloži zakletva da se zakune, te ta zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu,
6:23: tada je ti čuj s neba i postupaj te sudi slugama svojim: uzvrati opakomu tako da okreneš put njegov na glavu njegovu, a pravednoga opravdaj tako da mu daš po pravednosti njegovoj.
6:24: A ako narod tvoj Izrael zadesi najgore pred neprijateljem zato što je sagriješio protiv tebe, ali se obrati i prizna ime tvoje te se pomoli i uputi molbu pred tobom u ovom Domu,
6:25: onda ti čuj s nebesa i oprosti grijeh svome narodu Izraelu te ga dovedi natrag u zemlju koju si dao njima i očevima njihovim.
6:26: Kad se zatvori nebo i ne bude kiše, zato što su sagriješili protiv tebe, no ako se pomole prema ovome mjestu i priznaju ime tvoje pa se odvrate od grijeha svoga kad ih ti pritisneš,
6:27: onda ti čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim i svome narodu Izraelu, pošto si ih poučio dobrome putu kojim trebaju hoditi; i pošalji kišu na zemlju svoju koju si dao narodu svome u baštinu.
6:28: Kad u zemlji bude oskudica, kad bude kuga, kad bude medljika ili snijet, skakavci ili gusjenice, kad neprijatelj njihov opkoli gradove zemlje njihove; bilo kakva muka ili bilo kakva bolest bude,
6:29: onda svaku molitvu ili svaku molbu bilo kojega čovjeka ili svega naroda tvoga Izraela, svakoga koji zna svoju muku i svoju jad, pa raširi ruke svoje u ovome Domu,
6:30: onda ti čuj s neba, mjesta gdje prebivaš, i oprosti i uzvrati svakome prema svim njegovim putevima pošto poznaješ srce njegovo (jer ti jedini poznaješ srca sinova ljudskih),
6:31: da bi te se bojali te hodili tvojim putevima onoliko koliko budu oživjeli u zemlji koju si dao očevima našim.
6:32: Nadalje glede tuđinca, koji nije od naroda tvoga Izraela, nego je došao iz daleke zemlje radi tvoga velikog imena i tvoje moćne ruke i tvoje ispružene mišice; ako dođu i pomole se u ovome Domu,
6:33: onda ti čuj s nebesa, mjesta gdje prebivaš, i izvrši sve prema onome zbog čega te tuđinac priziva, da bi svi narodi zemaljski upoznali ime tvoje i bojali se tebe kako se boji narod tvoj Izrael, te da bi znali da je ovaj Dom koji sam ja sagradio nazvan imenom tvojim.
6:34: Kada narod tvoj izađe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga ti pošalješ i oni se pomole tebi prema ovome gradu koji si izabrao i prema Domu koji sam ja sagradio imenu tvome,
6:35: onda ti čuj s nebesa molitvu njihovu i molbu njihovu, i održi im parnicu.
6:36: Ako sagriješe protiv tebe (jer nema čovjeka koji nije griješi), i ti se rasrdiš na njih pa ih predaš neprijateljima njihovih te ih oni odvedu u sužanjstvo u neku zemlju daleku ili obližnju,
6:37: ipak ako se oni predomisle u zemlji u kojoj su odvedeni u sužanjstvo pa se obrate te se pomole tebi u zemlji svojega sužanjstva govoreći: ‘Sagriješili smo, činili smo ono što je krivo i postupali smo opako’;
6:38: te ako se vrate k tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji svojega sužanjstva u koju su bili odvedeni u sužanjstvo te se pomole okrenuti prema svojoj zemlji koju si ti dao očevima njihovim i prema gradu koji si odabrao i prema Domu koji sam ja sagradio imenu tvojemu,
6:39: onda ti čuj s nebesa, mjesta gdje prebivaš, molitvu njihovu i molbe njihove, i održi im parnicu i oprosti narodu svome što je sagriješio protiv tebe.
6:40: Preklinjem te sada, Bože moj, neka oči tvoje budu otvorene i neka uši tvoje budu pažljive na molitvu koja je upućena s ovoga mjesta.
6:41: Stoga sada ustani, GOSPODE, Bože, k počivalištu svojemu, ti i Kovčeg snage tvoje; neka se svećenici tvoji, GOSPODE, Bože, odjenu spasenjem, i neka se sveci tvoji raduju u dobroti.
6:42: GOSPODE, Bože, ne okreći lice od pomazanika svojega, sjeti se milosrđa za Davida, slugu tvojega.”

Prethodno poglavlje
 ::: 
Sljedeće poglavlje


Preuzmi ovo poglavlje: HTML