2 Kraljevima

Poglavlje 7

7:2: Nato je gospodar o čiju se ruku kralj oslanjao progovorio čovjeku Božjemu te upitao: “Gle, i kad bi GOSPOD načinio okna na nebu, bi li nešto takvo moglo biti?” A on je odgovorio: “Evo, vidjet ćeš to svojim očima, ali od toga nećeš jesti.”
7:3: A na ulazu u gradska vrata bila su četiri gubavca. I rekli su oni jedan drugome: “Zašto da mi sjedimo ovdje sve dok ne umremo?
7:4: Ako kažemo: ‘Ući ćemo u grad’, pa glad je u gradu te ćemo ondje umrijeti; a ako još ostanemo stajati ovdje, također ćemo umrijeti. Stoga sada hajdemo pa upadnimo u sirijsku vojsku: ako nas ostave na životu, živjet ćemo; a ako nas ubiju, samo ćemo umrijeti!”
7:5: I ustali su u sumrak i krenuli u sirijski tabor. I kad su stigli do ruba sirijskog tabora, gle: ondje nije bilo nikoga.
7:6: Jer je Gospodin učinio da je vojska sirijska čula buku bojnih kola i buku konja, i to buku velike vojske. I rekli su jedan drugome: “Evo, kralj Izraelov unajmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu na nas.”
7:7: Zato su se digli i pobjegli u sumraku: i ostavili su svoje šatore i svoje konje i svoje magarce, baš sav tabor kakav je on bio. I pobjegli su radi svojih života.
7:8: A kad su ti gubavci došli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa su se najeli i napili. Zatim su odande odnijeli srebro i zlato i odjeću pa otišli i sakrili to. Tada su se vratili te ušli u drugi šator, i odnijeli i odande pa otišli i sakrili to.
7:9: Tada su rekli jedan drugome: “Ne radimo dobro. Ovaj dan je dan dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako li čekamo sve do jutarnjeg svjetla, nekakvo zlo će se na nas svaliti. Stoga sada pođimo da dojavimo kraljevu dvoru.”
7:10: Tako su došli i pozvali gradskog vratara pa im ispričali govoreći: “Došli smo u sirijski tabor, i gle, ondje nije bilo nijednog čovjeka ni ljudskoga glasa; samo privezani konji i privezani magarci, a šatori onakvi kakvi su bili.”
7:11: Zatim je dozvao vratare i oni su to dojavili unutar kraljeva dvora.
7:12: A kralj je ustao u noći i rekao svojim slugama: “Ja ću vam sada objasniti što su nam učinili Sirijci. Oni znaju da smo gladni, stoga su izašli iz tabora da se sakriju u polju, govoreći: ‘Kad izađu iz grada, pohvatat ćemo ih žive i ući u grad.’ ”
7:13: A jedan od njegovih slugu je odgovorio i rekao: “Neka neki uzmu, molim te, pet od preostalih konja što su ostali u gradu. (Gle, oni su kao sve mnoštvo Izraelovo koje je u njemu preostali: gle, kažem, oni su baš kao i sve mnoštvo Izraelovo koje je uništeno). Pošaljimo ih pa ćemo vidjeti.”
7:14: Stoga su uzeli dva konja za bojna kola te ih je kralj poslao za sirijskom vojskom govoreći: “Idite i vidite!”
7:15: I išli su za njima sve do Jordana; i evo, sav put bio je pun odjeće i posuđa koje su Sirijci pobacali u svojoj žurbi. I glasnici su se vratili i dojavili kralju.
7:16: Zatim je narod izašao i počeo pljačkati sirijske šatore. Tako je jedna mjera finoga brašna bila prodavana za šekel i dvije mjere ječma za šekel, prema riječi GOSPODNJOJ.
7:17: A kralj je odredio na gradska vrata onoga gospodara na čiju se ruku oslanjao; a narod ga je izgazio na gradskim vratima i on je umro, kao što je rekao Božji čovjek koji je govorio kad je kralj bio sišao k njemu.
7:18: I dogodilo se kako je čovjek Božji bio rekao kralju govoreći: “Sutra u ovo doba na gradskim vratima Samarije bit će dvije mjere ječma za šekel i mjera finoga brašna za šekel.”
7:19: A taj je gospodar progovorio čovjeku Božjem i upitao: “Sada, gle, i kad bi GOSPOD načinio okna na nebu, bi li nešto takvo moglo biti?” A on je odgovorio: “Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali od toga nećeš jesti.”
7:20: I tako mu je ispalo: jer ga je narod izgazio na gradskim vratima te je umro.