2 Ljetopisa

Poglavlje 20

20:1: I dogodilo se nakon toga da su i sinovi Moabovi i sinovi Amonovi, a s njima i drugi pored Amonaca, krenuli u boj protiv Jehošafata.
20:2: Tada su došli neki koji su ispričali Jehošafatu govoreći: “Dolazi veliko mnoštvo protiv tebe s one strane mora, s one strane gdje je Sirija; i evo ih u Hazazontamaru, to jest Engediju.
20:3: I Jehošafat se prestrašio te se usmjerio da traži GOSPODA; i proglasio je post po svoj Judi.
20:4: I sakupila se Juda da zatraži pomoć od GOSPODA; baš iz svih gradova Judinih dolazili su da traže GOSPODA.
20:5: Tada je Jehošafat ustao u zajednici Jude i Jeruzalema, u Domu GOSPODNJEM, pred novim predvorjem,
20:6: i rekao: “GOSPODE, Bože očeva naših, nisi li ti Bog u nebu? I ne vladaš li ti nad svim kraljevstvima pogana? I nije li u tvojoj ruci snaga i moć tako da ti se nitko ne može oduprijeti?
20:7: Nisi li ti, Bože naš, onaj koji je protjerao stanovnike ove zemlje ispred naroda svoga Izraela i dao je zauvijek sjemenu svoga prijatelja Abrahama?
20:8: I oni su živjeli u njoj i sagradili ti u njoj Svetište imenu tvome, govoreći:
20:9: ‘Ako kada zlo dođe na nas, poput mača, suda ili kuge i gladi, stajat ćemo pred ovim Domom i pred tobom (jer je ime tvoje u ovome Domu) te zavapiti k tebi u svojoj nevolji, i tada ćeš čuti i pomoći nam.’
20:10: A sada, evo, sinovi Amonovi i Moab i gora Seir, za koje nisi dopustio Izraelu da upadne kad je dolazio iz zemlje egipatske nego su se okrenuli od njih i nisu ih uništili.
20:11: Evo kako nam oni uzvraćaju došavši da nas protjeraju s posjeda tvoga kojeg si nam dao u baštinu.
20:12: Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer mi nemamo moći protiv tog velikog mnoštva koje dolazi na nas; ni mi ne znamo što učiniti, nego su oči naše na tebi.”
20:13: I sav je Juda stajao pred GOSPODOM, sa svojim malenima, svojim ženama i svojom djecom.
20:14: Tada je Duh GOSPODNJI došao usred zajednice na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, Levita od sinova Asafovih.
20:15: Zatim je rekao: “Poslušaj, sav Judo i vi stanovnici Jeruzalema i ti kralju Jehošafate! Ovako vam govori GOSPOD: ‘Ne bojte se i ne dajte se zastrašiti zbog ovoga velikoga mnoštva, jer taj boj nije vaš nego Božji.
20:16: Sutra siđite na njih; evo, oni će se uspinjati uz litice Ziza, a vi ćete ih naći na kraju potoka pred Jeruelskom pustinjom.
20:17: Vi se ne trebate boriti u tom boju; postavite se, ostanite mirni i gledajte spasenje GOSPODNJE za vas, Judo i Jeruzaleme!’ Ne bojte se i ne dajte se zastrašiti; sutra izađite protiv njih, jer će GOSPOD biti s vama.”
20:18: Tada se Jehošafat poklonio licem svojim do zemlje, a sav Juda i stanovnici Jeruzalema pali su pred GOSPODOM, iskazujući štovanje GOSPODU.
20:19: Nato su Leviti od sinova Kohatovaca i od sinova Korahovaca ustali da bi slavili GOSPODA, Boga Izraelova, jakim glasom i visoko.
20:20: A ujutro su rano ustali i otišli u pustinju Tekou. I dok su odlazili, Jehošafat je stao te rekao: “Čujte me, Judo i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte u GOSPODA, Boga svojega, tako ćete se učvrstiti; vjerujte njegovim prorocima, tako ćete uspjeti.”
20:21: I kad se posavjetovao s narodom, odredio je one koji će pjevati GOSPODU i one koji će slaviti ljepotu svetosti, dok budu izlazili pred vojskom te govorili: “Slavite GOSPODA, jer milosrđe njegovo traje zauvijek.”
20:22: A kad su započeli pjevati i slaviti, GOSPOD je postavio zasjede protiv sinova Amonovih, Moaba i gora Seir, koji su bili krenuli na Judu, te su bili potučeni.
20:23: Jer su sinovi Amonovi i Moab ustali protiv stanovnika gore Seir da ih potpuno zatru i unište. I kad su završili sa stanovnicima Seira, pomagali su si uništiti jedan drugoga.
20:24: A kad je Juda došao do stražarske kule u pustinji, pogledao je na mnoštvo, i gle, ono su bila mrtva tijela popadala po zemlji, i nitko nije umakao.
20:25: I kad su Jehošafat i njegov narod došli uzeti plijen od njih, našli su među njima u izobilju i blago kod mrtvih tijela i dragocjen nakit što su ga ovi opljačkali za sebe, i to više nego što su mogli nositi. I tri dana su sakupljali plijen, bilo ga je toliko puno.
20:26: A četvrtoga dana sakupili su se u Dolini Beraki, jer su ondje blagoslovili GOSPODA. Stoga su onome mjestu nadjenuli ime Dolina Beraka, sve do dana današnjega.
20:27: Zatim su se okrenuli, svaki čovjek iz Jude i Jeruzalema, s Jehošafatom na čelu njihovom, da se vrate u Jeruzalem radosno, jer im je GOSPOD dao da se raduju nad svojim neprijateljima.
20:28: I došli su u Jeruzalem sa psaltirima i harfama i trubama u Dom GOSPODNJI.
20:29: I strah je Božji obuzeo sva kraljevstva tih zemalja, kad su čuli da se GOSPOD borio protiv Izraelovih neprijatelja.
20:30: Tako se smirilo Jehošafatovo kraljevstvo jer mu je Bog njegov dao počinka svud unaokolo.
20:31: I Jehošafat je kraljevao nad Judom. Bio je trideset i pet godina star kad je počeo kraljevati i kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzaelmu. A majci njegovoj ime je bilo Azuba; bila je kći Šilhijeva.
20:32: I hodio je putem svoga oca Ase i nije odstupao od toga, čineći ono što je ispravno u očima GOSPODNJIM.
20:33: Međutim, uzvišice nisu bile uklonjene jer narod još nije bio pripremio srce svoj k Bogu očeva svojih.
20:34: A ostala djela Jehošafatova, i prva i posljednja, evo, zapisana su u Knjizi Jehua, sina Hananijeva, koji se spominje u Knjizi kraljeva Izraelovih.
20:35: I nakon toga Jehošafat, kralj Judin, udružio se s Ahazijom, kraljem Izraelovim, koji je radio jako opako.
20:36: A udružio se s njim kako bi napravili brodove da odu u Taršiš; i napravili su brodove u Ezijongeberu.
20:37: Tada je Eliezer, sin Dodava iz Mareše, prorokovao protiv Jehošafata govoreći: “Zato što si se udružio s Ahazijom, GOSPOD je polomio tvoja djela.” I brodovi su bili polomljeni tako da nisu mogli otići za Taršiš.