2 Samuelova

Poglavlje 19

19:1: I to je bilo dojavljeno Joabu: “Evo, kralj plače i tuguje za Abšalomom.”
19:2: I pobjeda se u onaj dan bila pretvorila u žalost za sav narod, jer je narod čuo u onaj dan gdje govore kako kralj tuguje za svojim sinom.
19:3: I toga je dana narod kradom stigao u grad, kao što kradom stiže narod koji se osramotio pošto su pobjegli iz boja.
19:4: I kralj je pokrio svoje lice; i zavapio je kralj jakim glasom: “Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!”
19:5: Tada je Joab došao kralju u kuću i rekao: “Sramotiš danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili tvoj život i živote tvojih sinova i tvojih kćeri i živote tvojih žena i živote tvojih inoča,
19:6: u tome što voliš svoje neprijatelje, a mrziš svoje prijatelje. Jer si ti danas objavio da ne mariš ni za knezove ni za sluge; jer danas shvaćam da ako bi Abšalom preživio, a svi mi da smo danas poginuli, onda bi ti bio jako zadovoljan.
19:7: Stoga sada ustani, izađi i prijazno progovori svojim slugama; jer, kunem se GOSPODOM, ako ne izađeš, nijedan neće ostati noćas s tobom; a to će ti biti gore za tebe nego sve zlo koje te je snašlo od tvoje mladosti sve do sada.”
19:8: Tada je kralj ustao i sjeo na gradska vrata. Zatim su dojavili svemu narodu govoreći: “Evo kralj sjedi na gradskim vratima.” I sav je narod došao pred kralja. Jer je Izrael bio pobjegao, svatko u svoj šator.
19:9: I sav je narod po svim Izraelovim plemenima bio u svađi govoreći: “Kralj nas je spasio iz ruku naših neprijatelja i on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je pobjegao iz zemlje zbog Abšaloma.
19:10: A Abšalom koga smo pomazali nad sobom, poginuo je u boju. Stoga zašto sada vi ne govorite ni riječi da se dovede kralja natrag?”
19:11: Nato je kralj David poslao k svećenicima Zadoku i Abijataru govoreći: “Recite starješinama Judinim govoreći: ‘Zašto ste vi posljednji koji će kralja dovesti u njegovu kuću, pošto je besjeda svega Izraela došla do kralja, baš do njegove kuće?
19:12: Vi ste moja braća, vi ste moje kosti i moje meso. Zašto biste onda bili posljednji koji će dovesti kralja natrag?’
19:13: I recite Amasi: ‘Nisi li ti od moje kosti i od moga mesa? Bog neka mi tako učini i još više, ako ti preda mnom ne budeš neprestano zapovjednik nad mojom vojskom umjesto Joaba!’ ”
19:14: I priklonio je srca svih ljudi iz Jude, kao srce jednog čovjeka; tako da su poslali ovu riječ kralju: “Vrati se ti i sve sluge tvoje!”
19:15: Tako se kralj vratio i došao do Jordana. A Juda je došao do Gilgala, da bi išao susresti kralja da isprati kralja preko Jordana.
19:16: Tada je pohitao Šimej, sin Gerin, Benjaminovac koji je bio iz Bahurima, i sišao s ljudima iz Jude da susretne kralja Davida.
19:17: A s njim je bilo tisuću ljudi od Benjamina, i Ziba, sluga Šaulova doma te njegovih petnaest sinova i njegovih dvadeset slugu s njim. I prešli su preko Jordana prije kralja.
19:18: I prešli su prijeko splavom da prevezu kraljev dom i da učine sve što on misli da je dobro. A Šimej, sin Gerin pao je pred kralja dok je on prelazio preko Jordan.
19:19: Tada je rekao kralju: “Neka mi moj gospodar ne uračuna nepravdu niti se ne spomeni onoga što je sluga tvoj izopačeno učinio u dan kad je moj gospodar kralj izlazio iz Jeruzalema; neka to kralj ne uzima k srcu svome!
19:20: Jer sluga tvoj zna da sam ja sagriješio; stoga sam, evo, ja danas došao prvi iz svega doma Josipova da siđem u susret svome gospodaru kralju.”
19:21: Ali je Abišaj, sin Zerujin progovorio i rekao: “Neće li Šimej zbog ovoga biti pogubljen, zato što je proklinjao pomazanika GOSPODNJEG?”
19:22: A David je rekao: “Što ja imam s vama, sinovi Zerujini, da mi danas trebate biti protivnici? Hoće li netko danas biti pogubljen u Izraelu? Jer nisam li doznao da sam ja danas kralj nad Izraelom?”
19:23: Stoga je kralj rekao Šimeju: “Nećeš poginuti!” I kralj mu se je zakleo.
19:24: A Mefibošet, sin Šaulov sišao je u susret kralju i on nije uređivao ni svoje noge, ni šišao svoju bradu, ni nije prao svoju odjeću od onoga dana kad je kralj otišao sve do dana kad je opet došao u miru.
19:25: I dogodilo se, kad je on iz Jeruzalema došao u susret kralju, da mu je kralj rekao: “Zašto nisi pošao sa mnom, Mefibošete?”
19:26: A on je odgovorio: “Gospodaru moj, kralju, moj me je sluga prevario. Jer je sluga tvoj rekao: ‘Osamari mi magarca da jašem na njemu i pođem do kralja!’ Zato što je sluga tvoj hrom.
19:27: A on je oklevetao tvoga slugu kod moga gospodara kralja. Ali je moj gospodar kralj kao anđeo Božji: stoga čini što je dobro u tvojim očima.
19:28: Jer sav dom oca mojega nije bio ništa nego mrtvaci pred mojim gospodarom kraljem, a ti si postavio svoga slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Stoga kakvo ja još imam pravo da još vapim kralju?”
19:29: A kralj mu je rekao: “Zašto još govoriš o tvom slučaju? Rekao sam: ti i Ziba podijelite zemlju!”
19:30: Nato je Mefibošet rekao kralju: “Ma, neka uzme sve, pošto se moj gospodar kralj vratio u miru u svoj vlastiti dom!”
19:31: I Barzilaj Gileadovac došao je iz Rogelima i prešao Jordan s kraljem kako bi ga ispratio preko Jordana.
19:32: A Barzilaj je bio vrlo vremešan čovjek, i to osamdeset godina star. I priskrbljivao je opskrbu kralju dok je on boravio u Mahanaimu jer je bio vrlo uzvišen čovjek.
19:33: Tada je kralj rekao Barzilaju: “Ti prijeđi sa mnom i ja ću te hraniti kod sebe u Jeruzalemu.”
19:34: A Barzilaj je rekao kralju: “Koliko dugo ću još živjeti da trebam uzaći s kraljem u Jeruzalem?
19:35: Ja sam danas osamdeset godina star; pa mogu li još raspoznavati između dobra i zla? Može li tvoj sluga osjetiti okus onoga što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto da onda tvoj sluga još bude na teret mome gospodaru kralju?
19:36: Tvoj će sluga samo malo prijeći preko Jordana s kraljem i zašto bi mi kralj uzvratio takvom nagradom?
19:37: Dopusti slugi svojem, molim te, da se vrati, da mogu umrijeti u svom gradu te da budem pokopan kod groba oca svoga i majke svoje. Ali evo tvoga sluge Kimhama; neka on prijeđe s mojim gospodarom kraljem, pa njemu učini što se tebi čini dobro!”
19:38: I kralj je odgovorio: “Neka onda Kimham prijeđe sa mnom, a ja ću mu učiniti što se tebi bude učinilo dobro i što god me zamoliš sve ću mu učiniti za tebe.”
19:39: Zatim je sav narod prešao preko Jordana. A kad je kralj prešao, kralj je poljubio Barzilaja i blagoslovio ga te se on vratio u svoje mjesto.
19:40: Tada je kralj otišao dalje prema Gilgalu, a Kimham je otišao dalje s njim. I sav je narod iz Jude pratio kralja, pa i polovica naroda Izraelova.
19:41: I gle, svi ljudi iz Izraela došli su do kralja te rekli kralju: “Zašto su te naša braća, ljudi iz Jude, ukrali, pa preveli preko Jordana i kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?”
19:42: A svi ljudi iz Jude odgovorili su ljudima iz Izraela: “Zato što je kralj nama bliski rod. Zašto se onda ljutiš zbog toga? Jesmo li ikako jeli na kraljev trošak? Ili zar nam je podario neki dar?”
19:43: Tada su ljudi iz Izraela odgovorili ljudima iz Jude te rekli: “Mi imamo deset udjela na kralja i isto tako mi imamo više prava na Davida nego vi. Zašto ste nas prezreli, da naš savjet nije bio prvi kad je trebalo natrag dovesti našeg kralja?” Ali riječi ljudi iz Jude bile su žešće od riječi ljudi iz Izraela.