Hebrejima
Poglavlje 1
Sin kao Božje otkrivenje
- 1:1
- Bog je mnogo puta i na različite načine nekoć govorio očevima po prorocima;
- 1:2
- u ovim posljednjim danima progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i svjetove stvorio.
- 1:3
- On, koji je sjaj njegove slave i otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage, pošto je sâm kroz sebe očistio naše grijehe, sjeo je zdesna Veličanstvu u visini;
- 1:4
- budući da je postao toliko bolji od anđelâ koliko je uzvišenije od njih baštinio ime.
- 1:5
- Jer kome je od anđela ikada rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio?” I ponovo: “Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?”
- 1:6
- I ponovo, kad je uveo prvorođenoga u svijet, govori: “I neka ga štuju svi anđeli Božji!”
- 1:7
- I za anđele govori: “On čini anđele svoje duhovima i službenike svoje ognjenim plamenom.”
- 1:8
- Ali Sinu govori: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva.
- 1:9
- Ti si ljubio pravdu, a mrzio nepravdu, stoga te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti povrh tvojih drugova.”
- 1:10
- I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih.
- 1:11
- Ona će propasti, a ti ostaješ i sve će ostarjeti kao odjeća.
- 1:12
- I kao ruho ćeš ih smotati, i bit će promijenjeni. Ali ti si isti i godine tvoje neće proći.”
- 1:13
- Ali za koga je od anđela ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima?”
- 1:14
- Nisu li svi oni službujući duhovi poslani za službu radi onih koji će baštiniti spasenje?