Hebrejima 1 - KJV

Hebrejima

Poglavlje 1

Sin kao Božje otkrivenje

1:1
Bog je mnogo puta i na različite načine nekoć govorio očevima po prorocima;
1:2
u ovim posljednjim danima progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i svjetove stvorio.
1:3
On, koji je sjaj njegove slave i otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage, pošto je sâm kroz sebe očistio naše grijehe, sjeo je zdesna Veličanstvu u visini;
1:4
budući da je postao toliko bolji od anđelâ koliko je uzvišenije od njih baštinio ime.
1:5
Jer kome je od anđela ikada rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio?” I ponovo: “Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?”
1:6
I ponovo, kad je uveo prvorođenoga u svijet, govori: “I neka ga štuju svi anđeli Božji!”
1:7
I za anđele govori: “On čini anđele svoje duhovima i službenike svoje ognjenim plamenom.”
1:8
Ali Sinu govori: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva.
1:9
Ti si ljubio pravdu, a mrzio nepravdu, stoga te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti povrh tvojih drugova.”
1:10
I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih.
1:11
Ona će propasti, a ti ostaješ i sve će ostarjeti kao odjeća.
1:12
I kao ruho ćeš ih smotati, i bit će promijenjeni. Ali ti si isti i godine tvoje neće proći.”
1:13
Ali za koga je od anđela ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima?”
1:14
Nisu li svi oni službujući duhovi poslani za službu radi onih koji će baštiniti spasenje?