Hebrejima

Poglavlje 3

3:1: Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikog svećenika naše vjeroispovijesti, Krista Isusa,
3:2: koji je bio vjeran onomu koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući njegovoj.
3:3: Jer je taj zavrijedio toliko veću slavu od Mojsija koliko veću čast od te kuće ima onaj koji ju je sagradio.
3:4: Jer je svaku kuću netko sagradio; a onaj tko je sve sagradio jest Bog.
3:5: I Mojsije je, doista, bio vjeran u svoj kući njegovoj kao sluga, za svjedočanstvo o onome što se trebalo govoriti,
3:6: ali je Krist, kao Sin, nad kućom njegovom; njegova smo kuća mi ako čvrsto zadržimo pouzdanje i proslavljanje nade sve do kraja.
3:7: Stoga, kao što Duh Sveti govori: “Danas, ako glas njegov čujete,
3:8: ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni, u dan iskušenja u pustinji,
3:9: kad su me iskušavali očevi vaši; isprobavali me, a četrdeset su godina gledali djela moja.
3:10: Zato sam se ražalostio na onaj naraštaj i rekao: ʻUvijek su u zabludi u svojem srcu, i sami nisu upoznali moje puteve.ʼ
3:11: Tako sam se zakleo u gnjevu svome: ʻNeće ući u moj počinak!ʼ ”
3:12: Pazite, braćo, da ne bi u nekome od vas srce bilo zlo, nevjerno, udaljavajući se od Boga živoga.
3:13: Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se još zove ono ʻdanasʼ, da netko od vas ne bi otvrdnuo zavodljivošću grijeha.
3:14: Jer smo postali sudionici Kristovi ako onaj početak pouzdanja čvrsto zadržimo do kraja,
3:15: kako je rečeno: “Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni!
3:16: Jer neki su se, kad su to čuli, pobunili, ali ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta.
3:17: A na koje se žalostio četrdeset godina? Zar ne na one koji su sagriješili, čiji su mrtva tijela pala u pustinji?
3:18: A kojima se je zakleo da neće ući u njegov počinak ako li ne onima koji nisu vjerovali?
3:19: I vidimo da nisu mogli ući zbog nevjere.