Hebrejima

Poglavlje 6

6:1: Stoga, ostavimo se počela Kristovog nauka, pođimo dalje k savršenstvu ne postavljajući ponovo temelj pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga,
6:2: nauk o krštenjima, i polaganju ruku, i uskrsnuću od mrtvih, i vječnome sudu.
6:3: I to ćemo učiniti, ako Bog dopusti.
6:4: Jer je nemoguće one koji su jednom prosvijetljeni i okusili dar nebeski, i postali sudionici Duha Svetoga,
6:5: i okusili dobru riječ Božju, i snage budućega svijeta,
6:6: ako će otpasti, ponovo obnoviti na pokajanje kad sami sebi iznova razapinju Sina Božjega i javno ga sramote.
6:7: Jer zemlja koja pije kišu što na nju često dolazi i rađa biljem valjanim za one koji je obrađuju, prima blagoslov od Boga;
6:8: a ona koja donosi trnje i drač, odbačena je i blizu prokletstva: njezin je svršetak da bude spaljena.
6:9: Ali smo uvjereni za vas, ljubljeni, da ste uz bolje, uz ono što prati spasenje, iako ovako govorimo.
6:10: Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi koji ste iskazali imenu njegovu u tome što ste posluživali svetima i još im poslužujete.
6:11: I želimo da svatko od vas pokazuje tu istu revnost za potpunu sigurnost nade sve do kraja;
6:12: da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećanja.
6:13: Jer kad je Bog Abrahamu dao obećanje, budući da se nije imao nekim većim zakleti, on se zakleo samim sobom
6:14: govoreći: “Doista, blagoslivljajući blagoslovit ću te i umnožavajući umnožit ću te.”
6:15: I tako, nakon što je on strpljivo podnašao, zadobio je obećano.
6:16: Jer se ljudi doista zaklinju nekim većim i zakletva im je potvrda za svaku raspravu.
6:17: Tako je Bog, kad je htio baštinicima obećanja obilnije pokazati nepromjenljivost svoga nauma, to potvrdio zakletvom:
6:18: da bismo kroz ta dva nepromjenjiva čina, u kojima je Bogu nemoguće lagati, mi koji smo pribjegli k utočištu imali snažnu utjehu da se držimo nade koja je postavljena pred nas.
6:19: Tu nadu imamo kao sidro duše, i sigurno i čvrsto, koja ulazi i u unutrašnjost iza zastora,
6:20: gdje je Isus ušao kao preteča za nas i postao zauvijek veliki svećenik po redu Melkisedekovu.