Izaija 64 - KJV

Izaija

Poglavlje 64

1 O, kad bi ti nebesa razderao da siđeš, gore bi potekle od nazočnosti tvoje

64:2
kao kad oganj koji sažiže gori, oganj koji vode zakuhava, da ime svoje obznaniš protivnicima svojim, da narodi zadrhte od nazočnosti tvoje!
64:3
Kad si činio strašna djela koja nismo očekivali, silazio si, gore su potekle od nazočnosti tvoje.
64:4
Jer otkada je svijeta nije se čulo niti se ušima naziralo niti je oko vidjelo, Bože, osim tebe, ono što je pripremio za onoga koji čeka na njega.
64:5
Ideš u susret onome koji se raduje i provodi pravdu, onima koji se sjećaju tebe na putevima tvojim. Evo, razgnjevio si se jer smo sagriješili i u tome nastavili, a bit ćemo spašeni.
64:6
No svi smo mi kao nečist, i sva je pravednost naša kao prljavi dronjci; i svi smo se mi osušili kao lišće, i nepravde naše kao vjetar nas odnose.
64:7
I nema nikoga da prizove ime tvoje, koji se podiže da se tebe drži. Jer ti si sakrio lice svoje od nas i zatro nas zbog nepravda naših.
64:8
Ali sad, GOSPODE, ti si naš otac; mi smo glina, a ti naš lončar. I svi smo mi djelo ruku tvojih.
64:9
Ne gnjevi se tako jako, GOSPODE, i ne sjećaj se nepravde zauvijek. Evo, vidi, zaklinjem te, svi smo mi tvoj narod.
64:10
Tvoji sveti gradovi postali su pustinja; Sion je pustinja, Jeruzalem je pustoš.
64:11
Naš sveti i prekrasni dom naš, gdje su očevi naši tebe slavili, ognjem je spaljen, i sve naše dragocjenosti su poharane.
64:12
Zar ćeš se, GOSPODE, na sve to suzdržati? Zar ćeš šutjeti i pritiskati nas tako jako?