Izreke 30 - KJV

Izreke

Poglavlje 30

Riječi Agura

30:1
Riječi Agura, sina Jakeova, i to proročanstvo; čovjek je govorio Itielu, baš Itielu i Ukalu.
30:2
Zasigurno sam ja otupio više od bilo kojeg čovjeka, i nemam razboritost ljudsku.
30:3
I nisam se naučio mudrosti niti sam dobio spoznaju o Svetome.
30:4
Tko je uzašao na nebo ili sišao? Tko je sakupio vjetar u pregršti svoje? Tko je svezao vode u odjeću? Tko je utvrdio sve krajeve zemlji? Kako mu je ime i kako li je ime sinu njegovom, možeš li mi reći?
30:5
Svaka riječ Božja je čista, on je štit onima koji se pouzdavaju u njega.
30:6
Ne dodavaj riječima njegovim, da te ne ukori te ispadneš lažljivac.
30:7
Za dvoje te tražim, ne uskrati mi ih prije nego umrem:
30:8
Udalji od mene ispraznost i laži; ne daj mi ni siromaštva ni bogatstva; hrani me hranom koja mi je primjerena;
30:9
da se ne bih zasitio, i tebe zanijekao te rekao: “Tko je GOSPOD?” Ili da ne bih osiromašio, te krao i uzimao ime Boga svojega uzalud.
30:10
Ne okrivljuj slugu gospodaru njegovom, da te ne bi proklinjao te se nađeš krivim.
30:11
Postoji naraštaj koji proklinje oca svojega i ne blagoslivlja majku svoju.
30:12
Postoji naraštaj koji je čist u svojim vlastitim očima, a ipak se nije oprao od nečistoće svoje.
30:13
Postoji naraštaj, o kako li su mu oči uznosite i kako su im vjeđe uzdignute!
30:14
Postoji naraštaj čiji su zubi kao mačevi, a očnjaci njihovi kao noževi, da proždere siromahe sa zemlje i potrebite među ljudima.
30:15
Pijavica ima dvije kćeri, koje viču: “Daj! Daj!” Postoji troje što nikada nije zasićeno, da, četiri koje ne kažu: “Dosta je!”:
30:16
Grob i jalova utroba, zemlja koja nije natopljena vodom i oganj koji ne kaže: “Dosta je!”
30:17
Oko koje se podruguje ocu svome i prezire biti poslušno majci svojoj, iskljuvat će ga gavrani iz doline i izjesti ga mladi orlovi.
30:18
Troje je što mi je predivno, da, četvero koje ne poznajem:
30:19
put orla po nebu, put zmije po stijeni, put broda posred mora i put muškarca k djevojci.
30:20
Takav je put žene preljubnice: jede i briše usta svoja, pa govori: “Nisam počinila opačinu.”
30:21
Zbog troga se zemlja trese, a zbog četvrtoga ne može izdržati:
30:22
zbog sluge kad kraljuje i ludoga kad se nasiti jela,
30:23
zbog omraženice kad se uda i sluškinje kad naslijedi gazdaricu svoju.
30:24
Ima četvero što je maleno na zemlji, ali tî su izvanredno mudri:
30:25
mravi su narod koji nije jak, a ipak ljeti sebi spremaju hranu;
30:26
kunići su slabašan narod, a ipak u stijenama rade sebi domove;
30:27
skakavci nemaju kralja, a ipak svi idu u četama;
30:28
pauk rukama svojim hvata, a u kraljevim je dvorovima.
30:29
Troje je što dobro hodi, da, četvero je lijepo u hodu:
30:30
lav, koji je najjači među životinjama i ne uzmiče ni pred kim;
30:31
hrt, također i jarac, i kralj, protiv njih nitko ne ustaje.
30:32
Ako si ludovao sebe uznoseći ili ako si zlo smišljao, stavi ruku svoju na usta svoja.
30:33
Zasigurno kao što stepanjem mlijeka izlazi maslac i stiskanjem nosa poteče krv, tako i podjarivanje gnjeva izrodi svađu.