Jakovljeva

Poglavlje 2

2:1: Braćo moja, nemojte s pristranošću imati vjeru koja dolazi od Gospodina našega Isusa Krista, Gospodina slave.
2:2: Jer dođe li na vaš skup čovjek sa zlatnim prstenom i u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u ružnoj odjeći,
2:3: i vi ste obzirni prema onome koji nosi sjajnu odjeću pa mu kažete: “Ti sjedni ovdje na dobro mjesto!”, a siromahu kažete: “Ti stani ondje ili sjedni ovdje ispod podnožja nogu mojih!”
2:4: Niste li tako i vi bili pristrani među sobom i postali suci sa zlim namislima?
2:5: Čujte, braćo moja ljubljena! Nije li Bog izabrao siromahe ovoga svijeta da budu bogati u vjeri i baštinici kraljevstva koje je obećao onima koji ga ljube?
2:6: A vi ste prezreli siromaha! Nisu li bogataši ti koji vas tlače i ne vuku li vas oni na sudove?
2:7: Ne hule li oni vrijedno ime po kojem ste vi pozvani?
2:8: Ako li izvršavate kraljevski zakon prema Pismu: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”, dobro činite;
2:9: ali ako ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas presvjedočuje da ste prijestupnici.
2:10: Jer tko bude držao sav Zakon, a pogriješi u jednom, postao je kriv za sve.
2:11: Jer onaj koji je rekao: “Ne počini preljub”, rekao je i: “Ne ubij”. Ako li ne počiniš preljub, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona.
2:12: Tako govorite i tako činite kao oni koji će biti suđeni po zakonu slobode.
2:13: Jer sud je bez milosrđa onomu koji ne iskazuje milosrđe; a milosrđe likuje nad sudom.
2:14: Kakva korist, braćo moja, ako tko govori da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?
2:15: Ako li su koji brat ili sestra goli i oskudijevaju svagdanjom hranom,
2:16: te im tko od vas kaže: “Idite u miru, ugrijte se i nasitite!”, a ne udijeli im što je potrebno za tijelo, koja korist?
2:17: Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je sama po sebi.
2:18: Ali, reći će netko: “Ti imaš vjeru, a ja imam djela! Pokaži mi svoju vjeru bez svojih djela, a ja ću ti svojim djelima pokazati svoju vjeru.”
2:19: Ti vjeruješ da je Bog jedan? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i drhte.
2:20: Ali hoćeš li shvatiti, o čovječje isprazni, da je vjera bez djela mrtva?
2:21: Zar se Abraham, otac naš, nije opravdao djelima kad je na žrtvenik prinio Izaka, sina svojega?
2:22: Vidiš li da je vjera djelovala zajedno s njegovim djelima i po djelima se vjera usavršila?
2:23: I ispunilo se Pismo koje kaže: Povjerovao je Abraham Bogu i uračunalo mu se kao pravednost pa je bio nazvan prijateljem Božjim.
2:24: Vidite, dakle, da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.
2:25: Nije li se tako djelima opravdala i Rahaba, bludnica, kad je primila glasnike i izvela ih drugim putem?
2:26: Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.