Jeremija

Poglavlje 15

15:1: Tada mi je GOSPOD rekao: “Makar i Mojsije i Samuel stanu pred mene, ipak ne bi um moj priklonio narodu tome. Otjeraj ih od lica mojega i neka idu!
15:2: I dogodit će se, ako ti oni kažu: ‘Kamo da idemo?’, tada ćeš im reći: ‘Ovako govori GOSPOD: Koji su za smrt, u smrt; a koji su za mač, pod mač; i koji su za glad, u glad; a koji su za sužanjstvo, u sužanjstvo.’
15:3: I odredit ću za njih četiri vrste:”, govori GOSPOD, “mač da pokolje i pse da rastrgaju, i ptice nebeske i zvijeri zemaljske da prožderu i unište.
15:4: I učinit ću da oni budu preseljeni po svim kraljevstvima zemaljskim, zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja Judina, zbog onoga što je učinio u Jeruzalemu.
15:5: Jer tko će se sažaliti nad tobom, Jeruzaleme? Ili tko će te oplakivati? Ili tko će naići da te upita kako ti je?
15:6: Ti si napustio mene,” govori GOSPOD, “ti si natrag otišao. Stoga ću na tebe ispružiti ruku svoju i uništit ću te. Umoran sam od kajanja.
15:7: I izvijat ću ih vijačom na vratima zemaljskim; oduzet ću im djecu, uništit ću narod svoj, pošto se oni ne odvraćaju od puteva svojih.
15:8: Udovica njihovih umnožilo mi se više negoli pijeska morskoga. Doveo sam na njih, na majke mladićā, pustošnika u podne; naveo sam ga da odjednom padne na njih, i užas na grad.
15:9: Ona koja je rodila sedmero malaksala je, ispustila je duh; sunce je njezino zašlo još za dana, bila je posramljena i postiđena. A ostatak njihov predat ću maču pred neprijateljima njihovim”, govori GOSPOD.
15:10: Jao meni, majko moja, što si rodila mene, čovjeka svađe i čovjeka prepirke sa svom zemljom! Nisam na kamatu pozajmljivao niti su meni na kamatu pozajmljivali, no ipak me svi oni proklinju.
15:11: GOSPOD je rekao: “Uistinu, dobro će biti ostatku tvojemu; uistinu, učinit ću da te neprijatelj tvoj dobro preklinje u vrijeme zla i u vrijeme nevolje.
15:12: Može li željezo slomiti sjeverno željezo, i kaljeno željezo?
15:13: Tvoj imetak i blago tvoje dat ću kao plijen, u bescjenje, i to zbog svih tvojih grijeha, baš po svim granicama tvojim.
15:14: I učinit ću da ti prijeđeš s neprijateljima svojim u zemlju koju ne poznaješ, jer u srdžbi mojoj oganj je planuo koji će se na vas raspaliti.”
15:15: GOSPODE, ti znaš; sjeti me se i pohodi me, i osveti me na progoniteljima mojim. U strpljivosti svojoj nemoj me odbaciti; znaš da radi tebe podnosim ukor.
15:16: Riječi su tvoje nađene, i ja sam ih jeo; i riječ tvoja bila mi radost i radovanje srca mojega. Jer ja sam se tvojim imenom zvao, GOSPODE, Bože nad vojskama.
15:17: Nisam sjedio u zboru rugalica niti se radovao; zbog ruke tvoje sâm sam sjedio, jer si me ti jarošću ispunio.
15:18: Zašto je trajna bol moja i rana moja neizlječiva koja odbija da se izliječi? Zar ćeš mi doista biti kao lažljivac, i kao vode što nestaju?
15:19: Stoga ovako govori GOSPOD: “Ako se vratiš, tada ću te opet postaviti da stojiš preda mnom; a ako odvojiš dragocjeno od odvratnog, bit ćeš kao usta moja. Neka se oni k tebi okrenu, ali ti se k njima nemoj okretati.
15:20: I učinit ću te zidom mjedenim, utvrđenim za narod ovaj; i borit će se protiv tebe, ali te neće nadvladati; jer ja sam s tobom da te spasim i da te izbavim”, govori GOSPOD.
15:21: “I izbavit ću te iz ruku opakih i iskupit ću te iz ruku strašnih.”