Jeremija

Poglavlje 17

17:1: Grijeh je Judin upisan željeznom pisaljkom i dijamantnim vrškom; urezan je na ploči srca njihova i na rogovima žrtvenika vaših,
17:2: dok se sinovi njihovi sjećaju žrtvenika njihovih i gajeva njihovih oko zelenog drveća na visokim brdima.
17:3: “Goro moja u polju, imetak tvoj i sve blago tvoje kao plijen ću dati, a uzvišice tvoje za grijeh po svim međama tvojim.
17:4: A ti, baš ti, otpustit ćeš baštinu svoju što sam je tebi dao. I navest ću te da služiš neprijateljima svojim u zemlji koju ne poznaješ, jer je u srdžbi mojoj planuo oganj, koji će gorjeti zauvijek.”
17:5: Ovako govori GOSPOD: “Proklet neka bude čovjek koji se pouzdaje u čovjeka i tijelo pravi mišicom svojom i čije srce odstupa od GOSPODA.
17:6: Jer takav će biti poput vrijesa u pustinji i neće vidjeti kad dobro dolazi, nego će prebivati na sušnim mjestima u pustoši, u zemlji slanoj i nenastanjenoj.
17:7: Blagoslovljen je čovjek koji se pouzdaje u GOSPODA i kojemu je GOSPOD nada.
17:8: Jer on će biti kao uz vode zasađeno stablo, koje korijenje svoje pruža k rijeci; i neće vidjeti kada žega dolazi, nego će mu lišće biti zeleno. I neće se brinuti za sušne godine ni neće prestati donositi plod.
17:9: Srce je prijevarno više od svega, i očajno je opako; tko ga može spoznati?
17:10: Ja, GOSPOD, istražujem srce i ja ispitujem bubrege, baš da bih dao svakome prema putevima njegovim, i prema plodu djela njegovih.
17:11: Kao što jarebica leži na jajima, a ne izleže ih, tako i onaj koji stječe bogatstvo, no ne po pravdi, ostavit će ga usred dana njegovih i svršetak njegov bit će poput luđaka.”
17:12: Slavno uzvišeno prijestolje od početka je mjesto svetišta našega.
17:13: GOSPODE, nado Izraelova, svi koji te napuste, postidjet će se i “oni koji od mene odstupe bit će na zemlji zapisani, zato što su napustili GOSPODA, izvor žive vode.”
17:14: Ozdravi me, GOSPODE, i bit ću ozdravljen, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si hvala moja.
17:15: Evo, oni mi govore: “Gdje je riječ GOSPODNJA? Neka sada dođe!”
17:16: Ali ja nisam bježao od toga da budem pastir koji tebe slijedi niti sam želio dan jadni. Ti znaš da je ono što je izašlo s usana mojih bilo ispravno pred tobom.
17:17: Ne budi mi strava, ti si nada moja u dan zli.
17:18: Neka se postide oni što me progone, no ja neka se ne postidim; neka se oni zastraše, no ja neka se ne zastrašim. Dovedi na njih dan zli i uništi ih dvostrukim uništenjem.
17:19: Ovako mi je GOSPOD rekao: “Idi i stani na vrata narodnih sinova, na koja ulaze kraljevi Judini i na koja izlaze, i na sva vrata jeruzalemska.
17:20: I reci im: ‘Čujte riječ GOSPODNJU, vi kraljevi Judini i svi vi iz Jude i svi stanovnici Jeruzalema koji ulazite na ova vrata!
17:21: Ovako govori GOSPOD: Pazite se, i ne nosite tereta u dan Šabata i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.
17:22: I ne iznosite teret iz kuća svojih u dan Šabata ni ne radite nikakvog posla, nego posvetite dan Šabata, kao što sam ja zapovjedio očevima vašim.
17:23: Ali oni nisu bili poslušni i nisu priklonili uši svoje, nego su otvrdnuli šije svoje da ne čuju i ne prime pouku.
17:24: I dogodit će se, ako me budete pomno slušali,” govori GOSPOD, “da ne unosite teret na vrata ovoga grada u dan Šabata nego posvetite dan Šabata tako da ne radite nikakvog posla u njemu,
17:25: da će tada na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi i knezovi koji sjede na prijestolju Davidovu, vozeći se na kolima i jašući na konjima, oni i knezovi njihovi, ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema; i ovaj grad ostat će zauvijek.
17:26: I dolazit će iz gradova Judinih i iz mjesta oko Jeruzalema i iz zemlje Benjaminove i iz ravnice i s gorja i s juga, donoseći žrtve paljenice i žrtve i jestive žrtve i kâd, i donoseći žrtve hvale u Dom GOSPODNJI.
17:27: Ali ako me ne budete slušali da posvetite dan Šabata i da ne nosite teret baš kad ulazite na vrata jeruzalemska u dan Šabata, tada ću zapaliti oganj na vratima njegovim, i on će proždrijeti dvorove jeruzalemske, i neće se ugasiti.’ ”