Jeremija

Poglavlje 2

2:1: Nadalje mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:
2:2: “Idi i viči u uši Jeruzalemu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Sjećam se tebe, dobrote tvoje mladosti, ljubavi zaruka tvojih, kad si za mnom išla u pustinju, u zemlju koja nije zasijana.
2:3: Izrael je bio svetost GOSPODU i prvina uroda njegovog; svi koji su ga proždirali bit će posramljeni, zlo će se na njih svaliti’ ”, govori GOSPOD.
2:4: Čujte riječ GOSPODNJU, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.
2:5: Ovako govori GOSPOD: “Kakvu su nepravdu očevi vaši našli u meni da su se udaljili od mene i počeli hoditi za ispraznošću te postali isprazni?
2:6: I nisu rekli: ‘Gdje je GOSPOD, koji nas je izveo iz zemlje egipatske, koji nas je vodio kroz pustoš, kroz zemlju pustinja i jama, kroz zemlju suše i sjene smrti, kroz zemlju kojom nitko ne prolazi i gdje nitko ne stanuje?’
2:7: I doveo sam vas u plodnu zemlju da jedete ploda njezina i dobrote njezine. No kad ste vi ušli, oskvrnuli ste zemlju moju, i od baštine moje napravili ste gnjusobu.
2:8: Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je GOSPOD?’, a oni koji se bave Zakonom nisu me upoznali; i pastiri su protiv mene prestupali, i proroci su po Baalu prorokovali, i hodili su za onim što ne koristi.
2:9: Zato ću se ja s vama još parničiti”, govori GOSPOD, “i sa sinovima vaših sinova ja ću se parničiti.
2:10: Jer prođite otoke kitimske i vidite, i pošaljite glas u Kedar te pomno promotrite i vidite je li se takvo što negdje zbilo.
2:11: Zar je neki narod promijenio bogove svoje, koji i nisu bogovi? No narod je moj slavu svoju zamijenio za ono što ne koristi.
2:12: Zapanjite se nad time, vi nebesa, prestravite se i opustite”, govori GOSPOD.
2:13: “Jer je narod moj počinio dva zla: napustili su mene, izvor žive vode, pa su si iskopali nakapnice, raspucane nakapnice što ne mogu držati vodu.
2:14: Je li Izrael sluga? Je li on u kući rođeni rob? Zašto li je oplijenjen?
2:15: Lavići su nad njime rikali, i glasali se, i zemlju su njegovu opustošili; gradovi su njegovi spaljeni, bez stanovnika su ostali.
2:16: Također i sinovi Nofa i Tahapanesa slomili su tjeme tvoje.
2:17: Nisi li ti to sâm sebi osigurao pošto si napustio GOSPODA, Boga svojega, kada te je putem vodio?
2:18: A sada, što će ti put u Egipat da piješ vode sihorske? Ili što će ti put u Asiriju da piješ vode iz rijeke?
2:19: Tvoja će te vlastita opakost ispraviti, i tvoje će te odmetništvo prekoriti. Spoznaj dakle i shvati da je zlo i gorko to što si napustio GOSPODA, Boga svojega, i što nema straha mojega u tebi”, govori Gospodin, BOG nad vojskama.
2:20: “Jer odavno sam razbio jaram tvoj, i sveze tvoje raskinuo; a ti govoriš: ‘Neću prestupiti.’ Kadli na svakom visokom brdu i pod svakim zelenim stablom ti si vucarao, bludničio.
2:21: Ipak ja sam te zasadio kao lozu plemenitu, potpuno ispravno sjeme. Kako si mi se onda prometnuo u izrod, u lozu tuđinsku?
2:22: Jer da se i salitrom opereš i uzmeš si mnogo sapuna, ipak nepravda tvoja označena je preda mnom”, govori Gospodin BOG.
2:23: “Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljao, nisam za Baalima išao’? Pogledaj put svoj u dolini, spoznaj što si učinio. Ti si hitra jednogrba deva koja putevima svojim obilazi,
2:24: divlja magarica navikla na pustinju što njuši vjetar u milini svojoj; u nagonu njezinom, tko je može odvratiti? Svi oni koji nju traže, neće se umoriti; naći će je u mjesecu njezinu.
2:25: Spriječi nogu svoju da ne bude bosa i grlo svoje od žeđi. No ti govoriš: ‘Nema nade! Ne! Jer sam ja tuđince volio i za njima ću ići.’
2:26: Kao što se lopov posrami kad je pronađen, tako će se i dom Izraelov posramiti; oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi i svećenici njihovi i proroci njihovi,
2:27: koji deblu govore: ‘Ti si moj otac’, a kamenu: ‘Ti si me rodio’; jer su mi okrenuli leđa svoja, a ne lice svoje. No u vrijeme nevolje svoje reći će: ‘Ustani i spasi nas.’
2:28: A gdje su bogovi tvoji što si ih sebi napravio? Neka ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje. Jer koliki je broj tvojih gradova, toliko je, Judo, bogova tvojih!
2:29: Zašto se parničite sa mnom? Svi ste vi protiv mene prestupali!” govori GOSPOD.
2:30: Uzalud sam udarao sinove vaše, popravak nisu prihvatili. Vaš vlastiti mač proždro je proroke vaše kao lav koji uništava.
2:31: Naraštaju, pogledajte riječ GOSPODNJU! Zar sam ja bio pustinja Izraelu ili zemlja tame? Zašto narod moj govori: ‘Mi smo gospodari, više k tebi nećemo dolaziti’?
2:32: Može li djevojka zaboraviti svoj nakit ili mladenka nošnju svoju? Ipak narod je moj mene zaboravio, dana je takvih bezbroj.
2:33: Zašto si put svoj dotjerivala da bi tražila ljubav? Stoga si i opake poučavala putevima svojim.
2:34: Čak se i na suknjama tvojim našla krv duša nedužnih siromaha. Nisam je našao potajno tražeći; no ima je na svemu.
2:35: Ipak ti govoriš: ‘Zato što sam nedužna, zasigurno će se srdžba njegova od mene odvratiti.’ Evo, parničit ću se s tobom, zato što govoriš: ‘Nisam sagriješila.’
2:36: Zašto toliko puno tumaraš mijenjajući svoj put? Posramit ćeš se i Egipta kao što si se posramila Asirije.
2:37: Da, od njega ćeš izaći sa svojim rukama na glavi svojoj, jer je GOSPOD odbacio tvoje uzdanice i od njih koristi nećeš imati.”