Jeremija

Poglavlje 20

20:1: A svećenik Pašhur, sin Imerov, koji je bio i glavni predstojnik u Domu GOSPODNJEM, čuo je kako Jeremija prorokuje te riječi.
20:2: Nato je Pašhur udario proroka Jeremiju i bacio ga u klade što su bile kod Gornjih vrata Benjaminovih, koja su bila kod Doma GOSPODNJEG.
20:3: I dogodilo se sutradan, da je Pašhur izvadio Jeremiju iz klada. Tada mu je Jeremija rekao: “GOSPOD te ne naziva imenom tvojim, Pašhur, nego Magormisabib.
20:4: Jer ovako govori GOSPOD: ‘Evo, ja te predajem da budeš strava, sebi i svim prijateljima svojim; i oni će pasti od mača neprijatelja svojih, a oči će tvoje to gledati. I predat ću sveg Judu u ruke kralja babilonskoga, i on će ih odvesti u sužanjstvo u Babilon i pogubiti ih mačem.
20:5: Nadalje, ja ću predati i svu snagu ovoga grada i sav trud njegov i sve dragocjenosti njegove; i sve blago kraljeva Judinih predat ću u ruke neprijatelja njihovih, koji će ga opljačkati i pograbiti ga i odnijeti ga u Babilon.
20:6: A ti, Pašhure, i sve što živi u domu tvome otići će u sužanjstvo; i doći ćeš u Babilon i ondje ćeš umrijeti i ondje biti pokopan, ti i svi prijatelji tvoji kojima si laži prorokovao.’ ”
20:7: GOSPODE, prevario si me i bio sam prevaren; ti si jači od mene i nadvladao si. Svakodnevno mi se podsmjehuju, svatko mi se ruga.
20:8: Jer kad sam progovorio, vapio sam, vapio sam: “Nasilje i pljačka!”. Zato što mi je riječ GOSPODNJA svakodnevno prouzročila porugu i podsmijeh.
20:9: Tada sam rekao: “Neću ga više spominjati niti ću više u ime njegovo govoriti.” Ali mi je riječ njegova bila u srcu kao oganj usplamtjeli, zatvoren u kostima mojim; i umorio sam se od suzdržavanja i nisam mogao više izdržati.
20:10: Jer sam čuo klevete mnogih, strah sa svih strana. “Prijavite”, govore “i mi ćemo prijaviti!” Svi poznanici moji čekali su na moje kolebanje govoreći: “Možda bude namamljen pa ćemo ga nadvladati i izvršiti osvetu svoju nad njim.”
20:11: Ali sa mnom je GOSPOD kao strašni junak. Stoga će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati. Silno će se postidjeti jer neće uspjeti; njihova vječna sramota nikada se neće zaboraviti.
20:12: No, GOSPODE nad vojskama, koji ispituješ pravednika i vidiš bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju nad njima, jer tebi sam otvorio parnicu svoju.
20:13: Pjevajte GOSPODU, hvalite GOSPODA, jer je on izbavio dušu siromaha iz ruke zločinaca.
20:14: Proklet neka bude dan u koji sam se rodio, neka ne bude blagoslovljen dan kad me majka moja rodila!
20:15: Proklet neka bude čovjek koji je donio vijest ocu mome govoreći: “Muško ti se rodilo!”, jako ga razveselivši.
20:16: I neka taj čovjek bude kao gradovi koje je GOSPOD razorio, a da se nije pokajao; i neka ujutro čuje vapaj, a u podne poklič.
20:17: Zato što me nije od utrobe pogubio; ili da bi mi majka moja mogla biti grob, a utroba njezina bude stalno trudna sa mnom.
20:18: Zašto sam izašao iz utrobe da gledam muku i žalost, da se u sramoti dani moji potroše?