Jeremija

Poglavlje 36

36:1: I dogodilo se, četvrte godine Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judina, da je ova riječ od GOSPODA došla Jeremiji govoreći:
36:2: “Uzmi sebi svitak knjige i zapiši na njega sve riječi što sam ih izgovorio protiv Izraela i protiv Jude i protiv svih naroda, od dana kad sam ti počeo govoriti, od dana Jošijinih, pa sve do dana današnjega.
36:3: Možda će dom Judin čuti za sve zlo koje sam im ja naumio učiniti, da bi se odvratili svatko od zloga puta svojega, kako bi im mogao oprostiti nepravdu njihovu i grijeh njihov.”
36:4: Tada je Jeremija dozvao Baruha, sina Nerijina te je Baruh zapisao na svitak knjige sve riječi GOSPODNJE iz usta Jeremijinih, koje mu je GOSPOD izgovorio.
36:5: Zatim je Jeremija zapovjedio Baruhu govoreći: “Ja sam zatvoren, ne mogu poći u Dom GOSPODNJI.
36:6: Stoga ti pođi i na uši naroda u Domu GOSPODNJEM na dan posta pročitaj iz svitka riječi GOSPODNJE koje si ti zapisao iz usta mojih. Isto tako ih pročitaj i na uši svega Jude koji je došao iz gradova svojih.
36:7: Možda će oni uputiti molbu svoju pred GOSPODA pa će se svatko odvratiti od zloga puta svojega; jer velika je srdžba i bijes što ga je GOSPOD izrekao protiv naroda ovoga.”
36:8: I Baruh, sin Nerijin, učinio je prema svemu što mu je zapovjedio prorok Jeremija, pročitavši iz knjige riječi GOSPODNJE u Domu GOSPODNJEM.
36:9: I dogodilo se, pete godine Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judina, devetog mjeseca, da su proglasili post pred GOSPODOM svemu narodu u Jeruzalemu i svemu narodu koji je došao iz gradova Judinih u Jeruzalem.
36:10: Tada je Baruh pročitao iz knjige riječi Jeremijine u Domu GOSPODNJEM, u odaji Gemarije, sina pisara Šafana, u gornjem dvoru, na ulazu u Nova vrata Doma GOSPODNJEG, na uši svega naroda.
36:11: Kad je Mikaja, sin Gemarije, sina Šafanova, čuo iz knjige sve riječi GOSPODNJE,
36:12: sišao je u kraljev dvor u pisarovu odaju; i gle, ondje su sjedili svi knezovi: i to pisar Elišama i Delaja, sin Šemajin, i Elnatan, sin Akborov, i Gemarija, sin Šafanov, i Zedekija, sin Hananijin, i svi ostali knezovi.
36:13: Tada im je Mikaja objavio sve riječi što ih bio čuo dok je Baruh čitao iz knjige na uši naroda.
36:14: Stoga su svi knezovi k Baruhu poslali Jehudija, sina Netanije, sina Šelemije, sina Kušijeva, govoreći: “Uzmi u ruku svoju svitak iz kojega si čitao na uši naroda i dođi.” Tako je Baruh, sin Nerijin, uzeo svitak u ruku svoju te je došao k njima.
36:15: A oni su mu rekli: “Sjedni sad i pročitaj ga nama na uši.” Tako ga je Baruh pročitao njima na uši.
36:16: I dogodilo se, kad su čuli sve one riječi, da su se uplašili i jedni i drugi te su rekli Baruhu: “Zasigurno trebamo reći kralju o svim ovim riječima.”
36:17: Zatim su upitali Baruha govoreći: “Reci nam sad, kako si napisao sve ove riječi po ustima njegovim?”
36:18: Nato im je Baruh odgovorio: “On mi je iz svojih usta izgovarao sve ove riječi, a ja sam ih crnilom zapisivao u knjigu.”
36:19: Tada su knezovi rekli Baruhu: “Idi, sakrijte se, ti i Jeremija, i nitko neka ne zna gdje ćete biti.”
36:20: I otišli su do kralja u dvor, no svitak su pohranili u odaji pisara Elišame, pa ispripovjedili sve te riječi na kraljeve uši.
36:21: Tako je kralj poslao Jehudija da donese svitak, i on ga je odnio iz odaje pisara Elišame. Zatim je Jehudi počeo čitati na uši kralja i na uši svih knezova koji su stajali pokraj kralja.
36:22: A kralj je sjedio u zimskoj kući i to u devetome mjesecu, a pred njim je na ognjištu gorio oganj.
36:23: I dogodilo se, da kad je Jehudi pročitao tri ili četiri stupca, da je kralj isjekao svitak pisarskim nožem i bacio ga u vatru što je gorjela na ognjištu, sve dok cijeli svitak nije bio uništen u vatri što je gorjela na ognjištu.
36:24: Ipak se ni kralj ni nitko od slugu njegovih nisu uplašili niti su razderali odjeću svoju kad su čuli sve te riječi.
36:25: Usprkos svega Elnatan i Delaja i Gemarija zauzeli su se kod kralja kako ne bi spalio svitak, no on ih nije poslušao.
36:26: No kralj je zapovjedio Jerahmeelu, sinu Hamelekovu, te Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemiji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju; ali ih je GOSPOD sakrio.
36:27: Tada je riječ GOSPODNJA došla Jeremiji nakon što je kralj spalio svitak i riječi što ih je Baruh zapisao iz usta Jeremijinih, govoreći:
36:28: “Ti ponovo uzmi drugi svitak i u njega zapiši sve one prijašnje riječi koje su bile u prvome svitku kojega je Jehojakim, kralj Judin, bio spalio.
36:29: A Jehojakimu, kralju Judinu, trebaš reći: Ovako govori GOSPOD: Ti si spalio onaj svitak govoreći: ‘Zašto si na njega napisao govoreći: Kralj babilonski će zasigurno doći i uništiti ovu zemlju, i istrijebiti iz nje ljude i životinje?’ ”
36:30: Stoga ovako govori GOSPOD o Jehojakimu, kralju Judinom: “On neće imati nikoga da bi sjedio na prijestolju Davidovu, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na vrućinu dnevnu i na mraz noćni.
36:31: Kaznit ću i njega i sjeme njegovo i sluge njegove zbog nepravde njihove; i svalit ću na njih i na stanovnike Jeruzalema i na ljude iz Jude sve zlo što sam ga protiv njih izrekao; no oni nisu poslušali.”
36:32: Tada je Jeremija uzeo drugi svitak i dao ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, koji je u nju iz usta Jeremijinih napisao sve riječi knjige koju je Jehojakim, kralj Judin, spalio u vatri; a pored onih, bile su dodane mnoge slične riječi.