Jeremija

Poglavlje 4

4:2: I zaklinjat ćeš se: ‘Tako mi života GOSPODNJEG’, u istini, u prosudbi i u pravednosti. I narodi će se u njemu blagoslivljati, i u njemu se proslavljati.”
4:3: Jer ovako govori GOSPOD ljudima iz Jude i Jeruzalema: “Iskrčite sebi neobrađeno tlo i ne sijte među trnjem.
4:4: Obrežite se GOSPODU i skinite prepucije sa srca svojih, vi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, da bijes moj ne izađe kao oganj i ne razgori se tako da ga nitko više ne može ugasiti zbog zlih djela vaših.”
4:5: Objavite u Judi i razglasite u Jeruzalemu, pa recite: “Zatrubite u trubu u zemlji; zavapite, saberite se pa recite: ‘Sakupite se, te pođimo u gradove utvrđene.’
4:6: Podignite stijeg prema Sionu. Povucite se, nemojte stati! Jer ja dovodim zlo sa sjevera i veliku propast.”
4:7: Lav se podiže iz svog gustiša, a zatornik Pogana je na putu svome, izlazi iz mjesta svoga da zemlju tvoju opustoši. I gradovi tvoji bit će porušeni bez ijednog stanovnika.
4:8: Zbog toga se pripašite kostrijeću, tugujte i jaučite, jer se žestoka srdžba GOSPODNJA nije odvratila od nas.
4:9: “I dogodit će se u onaj dan”, govori GOSPOD, “da će utrnuti srce kralja i srce knezova; i zapanjit će se svećenici, i proroci se začuditi.”
4:10: Tada sam ja rekao: “Ah, Gospodine BOŽE! Sigurno si teško prevario ovaj narod i Jeruzalem govoreći: ‘Imat ćete mir’, dok nam mač u dušu prodire.”
4:11: U to će se vrijeme govoriti narodu ovome i Jeruzalemu: “Suhi vjetar s uzvišica u pustinji puše prema kćeri naroda mojega, ne da vije niti da pročisti;
4:12: i to jaki vjetar s mjesta ovih doći će k meni. Sada ću ja i njima presuditi.”
4:13: “Gle, on se poput oblaka podiže, i kola njegova bit će poput vihora; konji su mu brži od orlova. Jao nama! Jer smo mi opljačkani!”
4:14: Jeruzaleme, operi srce svoje od opakosti, da bi mogao biti spašen. Kako dugo će tvoje isprazne misli u nutrini tvojoj noćiti?
4:15: Jer glas objavljuje od Dana, i nevolju razglašuje iz Efrajimova gorja.
4:16: Napomenite narodima; evo, objavite protiv Jeruzalema da dolaze stražari iz zemlje daleke i podižu glas svoj protiv gradova Judinih.
4:17: Kao čuvari polja oni su protiv nje unaokolo, zato što se protiv mene bunila”, govori GOSPOD.
4:18: “Put tvoj i djela tvoja to su ti dobavili. To je zloća tvoja, zato što je gorka, zato što ti do srca tvojega dopire!”
4:19: Utrobo moja, utrobo moja! Bolno je u samom srcu mome! Srce moje lupa u meni, ne mogu šutjeti; zato što si čula, dušo moja, zvuk trube, uzbunu ratnu.
4:20: Propast za propašću je izvikana, jer je sva zemlja oplijenjena; odjednom su šatori moji oplijenjeni, i zavjese moje u trenutku.
4:21: Dokle ću stijeg gledati i slušati glas trube?
4:22: “Jer je narod moj bezuman, mene ne poznaje. Oni su djeca glupava i nemaju razbora, oni su mudri da čine zlo, ali činiti dobro ne znaju.”
4:23: Gledao sam zemlju, i evo, bila je bez oblika i prazna, i nebesa, a svjetlosti nisu imali.
4:24: Gledao sam planine, i evo, tresle su se, i sva su se brda lagano pomakla.
4:25: Gledao sam, i evo, nije bilo čovjeka, i sve su ptice nebeske pobjegle.
4:26: Gledao sam, i evo, plodno mjesto je bilo kao pustinja, i svi gradovi njezini bili su porušeni u nazočnosti GOSPODA, po žestokoj srdžbi njegovoj.
4:27: Jer ovako je GOSPOD rekao: “Sva će zemlja biti opustošena; ipak je neću potpuno dokončati.
4:28: Zbog toga će zemlja tugovati, i nebesa će gore pocrnjeti; zato što sam to rekao, to sam naumio, i neću se pokajati niti ću se od toga odvratiti.
4:29: Sav grad će bježati zbog buke konjanika i strijelaca. Ići će u gustiše i na stijene se penjati. Svaki će grad biti napušten i nitko u njemu neće prebivati.
4:30: A kad si ti oplijenjena, što ćeš učiniti? Makar se i grimizom zaodjeneš, makar se i zlatnim nakitom ukrasiš, makar i oči svoje bojanjem rascijepiš, uzalud se uljepšavaš. Ljubavnici tvoji preziru te, tražit će život tvoj.
4:31: Jer čuo sam glas kao u žene u trudovima i muke kao u one koja dijete prvi put rađa, glas kćeri sionske koja sebe oplakuje, koja pruža ruke svoje govoreći: ‘Jao meni sada! Jer duša mi je umorna zbog ubojica.’ ”