Jeremija

Poglavlje 6

6:1: “Sakupite se, sinovi Benjaminovi, da pobjegnete isred Jeruzalema; i zatrubite u trubu u Tekoi i postavite znak ognja u Bethakeremu. Jer se sa sjevera zlo pojavljuje i propast velika.
6:2: Usporedio sam kćer sionsku sa zgodnom i finom ženom.
6:3: Pastiri sa stadima svojim k njoj će dolaziti; šatore svoje okolo nje će razapeti, svaki će napasati na svojem mjestu.
6:4: Pripremite se za rat protiv nje. Ustanite, da navalimo u podne. Jao nama! Jer dan prolazi, jer su se istegnule sjene večernje.
6:5: Ustanite, da navalimo noću pa da uništimo dvore njezine.”
6:6: Jer ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Posijecite stabla i podignite nasip oko Jeruzalema. To je grad koji će biti pohođen; on je potpuno potlačen usred sebe.
6:7: Kako studenac šiklja vodu svoju, tako on šiklja svoju opakost. U njemu se čuje nasilje i pljačkanje, preda mnom su neprestano tuga i rane.
6:8: Uputi se, Jeruzaleme, da duša moja ne ode od tebe, da te ne opustošim, da postaneš zemlja nenastanjena.”
6:9: Ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Oni će potpuno popabirčiti ostatak Izraelov kao lozu. Vrati ruku svoju kao berač u košare!”
6:10: Kome ću govoriti i koga opominjati da bi čuli? Gle, uho im je neobrezano i ne mogu čuti. Evo, riječ GOSPODNJA im je ruglo, ne uživaju u njoj.
6:11: Stoga sam ja pun bijesa GOSPODNJEG, umorio sam se susprežući se. “Izlit ću ga po djeci raštrkanoj i na skup mladića koji su zajedno. Jer će čak i čovjek i žena biti zahvaćeni, vremešnik s onim koji se nasitio dana.
6:12: A njihove kuće prenijet će se drugima, zajedno s poljima njihovim i ženama. Jer ću ja ispružiti ruku svoju na stanovnike ove zemlje”, govori GOSPOD.
6:13: “Jer od najmanjeg od njih pa do najvećeg od njih svatko je predan pohlepi; i od proroka pa sve do svećenika svatko postupa prijevarno.
6:14: I neznatno liječe ranu kćerke naroda mojega govoreći: ‘Mir! Mir!’, kada mira nema.
6:15: Jesu li se posramili kad su počinili gnjusobu? Ne, nisu se nimalo posramili niti su se zacrvenjeli. Stoga će popadati među one što padaju, srušit će se u vrijeme u koje ih pohodim”, govori GOSPOD.
6:16: Ovako govori GOSPOD: “Stanite na puteve i vidite; i upitajte za davne staze, koji je put dobar, pa njime hodite, i naći ćete spokoj dušama svojim. No oni su rekli: ‘Nećemo hoditi njime.’
6:17: Također sam vam i stražare postavio koji govore: ‘Slušajte glas trube.’ No oni su rekli: ‘Nećemo slušati.’
6:18: Stoga čujte, narodi, i znaj, zajednico što si među njima!
6:19: Čuj, zemljo! Evo, ja ću dovesti zlo na ovaj narod, baš plod njihovih namisli, zato što nisu slušali riječi moje, ni Zakon moj, nego su ga odbacili.
6:20: Zbog čega mi kâd dolazi iz Šebe i slatka trska iz zemlje daleke? Žrtve paljenice vaše nisu mi prihvatljive ni žrtve vaše nisu mi mile.”
6:21: Stoga ovako govori GOSPOD: “Evo, ja ću postaviti spoticala pred ovaj narod, i po njima će se očevi i sinovi zajedno spoticati. Propadat će susjed i prijatelj njegov.”
6:22: Ovako govori GOSPOD: “Evo, dolazi narod iz zemlje sjeverne, i narod veliki diže se s krajeva zemaljskih.
6:23: Nosit će luk i koplje, okrutni su oni i nemilosrdni. Glas njihov huči poput mora. I jašu na konjima, postrojeni u bojne redove kao ljudi za rat protiv tebe, kćeri sionska.”
6:24: Čuli smo glas o njima; ruke su naše klonule. Patnja nas je obuzela, i bol kao kod žene koje rađa.
6:25: Ne izlazite u polje i ne hodite putem, jer mač neprijateljev i strah su na svim stranama.
6:26: Kćeri naroda moga, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu; tuguj kao za jedincem, najgorkijom tužaljkom. Jer će odjednom doći pustošnik na nas.
6:27: “Postavio sam te za kulu i utvrdu među narodom mojim, da spoznaš i ispitaš put njihov.
6:28: Svi su oni teški buntovnici koji hode s klevetnicima. Oni su mjed i željezo, svi su oni pokvarenjaci.
6:29: Mjehovi su spaljeni, vatra je olovo proždrla; uzalud ljevač rastopljuje, jer se opaki ne daju izlučiti.
6:30: Ljudi će ih zvati ‘odbačeno srebro’, zato što ih je GOSPOD odbacio.”