Job
Poglavlje 4
Elifazova besjeda
- 4:1
- Tada je Elifaz Temanac progovorio i rekao:
- 4:2
- “Ako li i probamo razgovarati s tobom, hoćeš li se rastužiti? Ali tko se može suzdržati od besjede?
- 4:3
- Evo, mnoge si ti poučio, i osnažio si ruke iznemogle;
- 4:4
- riječju svojom pridizao si one koji su klonuli, i osnaživao si koljena klecava.
- 4:5
- No sada kad je tebe snašlo, klonuo si, tebe se dotaklo i ti si se smeo.
- 4:6
- Nije li to tvoj strah, pouzdanje tvoje, nada tvoja i čestitost puteva tvojih?
- 4:7
- Sjeti se, molim te, je li netko tko je nedužan ikada propao? Ili gdje su pravedni bili zatrti?
- 4:8
- Baš kako sam ja shvatio: oni koji oru nepravdu i siju opakost, isto to će i požeti.
- 4:9
- Od daha Božjega oni propadaju, i od daha nosnica njegovih nestali su.
- 4:10
- Rika lavlja i urlik bijesnog lava i zubi lavića slomljeni su.
- 4:11
- Stari lav ugiba jer mu ponestaje plijena, a mladunci jake lavice raspršeni su.
- 4:12
- A jedno je potajno do mene došlo, i uho je moje primilo šapat njezin.
- 4:13
- U mislima iz noćnih viđenja, kada dubok san na ljude pada,
- 4:14
- strah i trepet mene su obuzeli, te se dogodilo da su se sve kosti moje potresle.
- 4:15
- Tada mi je jedan duh preko lica prošao, dlake na tijelu mome su se podigle.
- 4:16
- Nešto je stajalo, no obličja mu nisam raspoznao, neki lik bio mi je pred očima. Bila je tišina; uto sam čuo glas, koji govori:
- 4:17
- ‘Zar će smrtnik biti pravedniji od Boga? Zar će čovjek biti čistiji od svoga stvoritelja?
- 4:18
- Evo, nije se pouzdavao u sluge svoje, i anđele svoje za ludost je okrivio,
- 4:19
- koliko li manje u one koji borave u kućama glinenim, kojima je temelj u prahu, koji su satrti pred moljcem?
- 4:20
- Uništavani su od jutra do večeri, propadaju zauvijek tako da za to nitko ne mari.
- 4:21
- Zar njihova uzvišenost koja je u njima ne prolazi? Umiru, i to bez mudrosti.’