Propovjednik
Poglavlje 1
Sve je ispraznost
- 1:1
- Riječi Propovjednika, sina Davidova, kralja u Jeruzalemu.
- 1:2
- Ispraznost nad ispraznostima, govori Propovjednik, ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost!
- 1:3
- Kakvu korist ima čovjek od svega svojega truda kojeg poduzima pod suncem?
- 1:4
- Jedan naraštaj prolazi, drugi naraštaj dolazi, a zemlja ostaje zauvijek.
- 1:5
- I sunce izlazi, sunce zalazi i žuri na svoje mjesto odakle ono izlazi.
- 1:6
- Vjetar ide na jug i okreće se na sjever, i kovitla se neprestano pa se ponovo vjetar vraća u novom strujanju.
- 1:7
- Sve rijeke teku u more, no more nije prepunjeno; na mjesto, odakle rijeke dolaze, onamo se one ponovo vraćaju.
- 1:8
- Sve je mučno. Čovjek ne može izustiti da se oči nisu nasitile gledanjem ni uši ispunile slušanjem.
- 1:9
- Što je bilo, to je ono što će biti, i što je učinjeno, to je ono što će biti učinjeno, i nema ništa novo pod suncem.
- 1:10
- Ima li nešto o čemu bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo!” To je već bilo davno, to je bilo prije nas.
- 1:11
- Ne ostaje od prošlosti ni spomena, niti će biti neko sjećanje na ono što će doći kod onih koji će poslije doći.
- 1:12
- Ja, Propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
- 1:13
- I predao sam svoje srce da mudrošću istražim sve u svezi onoga što se događa pod nebom; ovo teško mučenje dao je Bog sinovima ljudskim da se muče oko toga.
- 1:14
- Vidio sam sva djela što su učinjena pod suncem: i gle, sve je ispraznost i mučenje duha!
- 1:15
- Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti; ono što nedostaje, ne može se brojiti.
- 1:16
- Ja sam priopćio vlastitom srcu govoreći: “Gle, ja sam stekao veliki posjed i imam veću mudrost od svih onih koji su bili u Jeruzalemu prije mene. Da, srce moje ima golemo iskustvo mudrosti i znanja.”
- 1:17
- I predao sam srce svoje da upoznam mudrost, te da upoznam mahnitost i ludost; uvidio sam da je i to mučenje duha.
- 1:18
- Jer je u mnogo mudrosti mnogo jada; i onaj koji umnaža znanje umnaža jad.