Propovjednik

Poglavlje 12

12:1: I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti sve dok ne dođu zli dani i ne približe se godine kad ćeš reći: “Nisu mi nikakvo zadovoljstvo.”
12:2: Sve dok ne potamni sunce ili svjetlost ili mjesec ili zvijezde, i ne vrate se oblaci iza kiše.
12:3: U dan kad će zadrhtati čuvari kuće i pognuti se snažni ljudi, i stati mlinarice jer ih je premalo, i potamniti oni koji gledaju kroz prozore,
12:4: i kad će se zatvoriti vrata s ulice i oslabiti glas žrvnja, te se on podigne na cvrkut ptičji i utihnu sve kćeri pjesme.
12:5: I kad će se bojati visine i strahovati na putu; i badem će cvasti, i skakavac otežati i čežnje će nestati, zato što čovjek ide u svoj trajan dom! A žalobnici već kruže ulicama.
12:6: Ili prije nego se srebrno uže ne opusti ili zlatna se zdjela ne razbije ili se ne razlupa vrč na izvoru i ne slomi kotač na nakapnici;
12:7: tada će se prah vratiti u zemlju kao što je bio, a duh će se vratiti Bogu koji ga je dao.
12:8: Ispraznost nad ispraznostima, govori Propovjednik, sve je ispraznost.
12:9: A osim toga, jer je Propovjednik bio mudar, još je i narod poučavao znanju; da, dobro je pazio i ispitao i uredio mnogo izreka.
12:10: Propovjednik se potrudio pronaći prikladne riječi i ono što je napisano bilo je čestito, baš riječi istine.
12:11: Riječi mudrih su kao bodila i kao klinovi koje su učvrstili vladari zajednice, njih je podario jedan pastir.
12:12: I nadalje, sine moj, ovime primi upozorenje; pisanju mnogih knjiga nema kraja i mnogo proučavanje je umor tijelu.
12:13: Čujmo zaključak o svim pitanjima: “Boj se Boga, i drži njegove zapovijedi, jer je to sva dužnost čovjekova.”
12:14: Jer će Bog sva djela izvesti na sud, i svaku tajnu, bila dobra ili bila zla.