Propovjednik

Poglavlje 3

3:1: Za sve postoji doba i vrijeme za svaku namjeru pod nebom.
3:2: Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme ubiranja onoga što je posađeno.
3:3: Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
3:4: Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
3:5: Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
3:6: Vrijeme dobivanja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
3:7: Vrijeme kidanja i vrijeme šivanja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
3:8: Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
3:9: Kakvu korist ima onaj koji radi u onome u čemu se on trudi?
3:10: Vidio sam patnju koju je Bog dao sinovima ljudskim da se muče u tome.
3:11: Sve je učinio prekrasnim u svoje vrijeme; isto tako postavio je svijet u srce njihovo tako da nijedan čovjek ne može odgonetnuti djela koja Bog čini od početka do kraja.
3:12: Znam da ne postoji dobro za njih osim da se čovjek raduje i da čini dobro za svojega života.
3:13: I da svaki čovjek jede i pije i uživa dobra svega svoga truda, to je Božji dar.
3:14: Znam da sve što Bog čini, to će trajati zauvijek. Ništa se tome ne može dodati niti se tome može oduzeti; a Bog to čini tako da bi ljudi strahovali pred njim.
3:15: Ono što je bilo, sada je, i ono što će biti, već je bilo; a Bog potražuje ono što je prošlo.
3:16: I još sam vidio pod suncem mjesto suda, i da je tamo bila zloća; i mjesto pravednosti da je tamo bila nepravda.
3:17: I ja sam rekao u srcu svome: “Bog će suditi i pravedniku i opakom, jer ovdje postoji vrijeme za svaku namjeru i za svako djelo.”
3:18: I ja sam rekao u srcu svome u vezi stanja sinova ljudskih da ih Bog može prokazati, i da mogu vidjeti da su oni sami životinje.
3:19: Jer što se događa sinovima ljudskim događa se i životinjama, baš isto im se događa. Kako jedni ginu, tako ginu i drugi; da, svi oni imaju isti dah, tako da čovjek nema nadmoćnost nad životinjama, jer sve je ispraznost.
3:20: Svi odlaze na jedno mjesto; svi su od praha i svi se u prah vraćaju.
3:21: Tko poznaje duh čovječji koji uzlazi gore, i duh životinja koji silazi dolje k zemlji?
3:22: Stoga uviđam da ne postoji ništa bolje nego da se čovjek raduje u svojim vlastitim djelima, jer to je njegov dio. Jer tko će mu dati da vidi što će biti nakon njega?