Psalm 104 - KJV

Psalm 104

1 Blagoslivljaj, GOSPODA, dušo moja! GOSPODE, Bože moj, ti si vrlo velik, odjeven čašću i veličanstvom.

104:2
Zaogrnuo si se svjetlom kao plaštem, razapeo si nebesa kao zavjesu;
104:3
ti polažeš na vodama grede odaja svojih, činiš oblake kočijom svojom, hodiš na krilima vjetra;
104:4
činiš anđele svoje duhovima, službenike svoje ognjem plamenim.
104:5
Postavio si temelje zemlji, neće se poljuljati zauvijek.
104:6
Pokrio si je dubinama kao odjećom, vode su nad gorama stajale.
104:7
Od prijekora tvoga pobjegle su, od glasa groma tvoga odjurile su.
104:8
Dižu se po gorama, spuštaju se po dolinama na mjesto koje si im ustanovio.
104:9
Postavio si im granicu da ne prelaze, da se ne vrate ponovo prekriti zemlju.
104:10
U doline on šalje izvore što teku između brda:
104:11
napajaju svaku životinju poljsku, divlji magarci žeđ svoju gase.
104:12
Uz njih obitavalište imaju ptice nebeske što pjevaju među granama.
104:13
On natapa gore iz odaja svojih, zemlja je nasićena plodom djela tvojih.
104:14
On čini da trava raste za stoku i bilje na korist čovjeku, da izvede hranu iz zemlje;
104:15
i vino što veseli srce čovjekovo, i ulje da mu lice sjaji, i kruh što osnažuje srce čovjekovo.
104:16
Stabla su GOSPODNJA puna soka; cedri libanonski koje je zasadio;
104:17
gdje se ptice gnijezde, i roda, čiji je dom na jelama.
104:18
Brda visoka utočište su divokozama, a stijene kunićima.
104:19
On je odredio mjesec za doba, sunce zna zalazak svoj.
104:20
Ti stvaraš tamu i nastaje noć, u njoj se šuljaju sve zvijeri šumske.
104:21
Lavići riču za plijenom svojim i od Boga traže hranu svoju.
104:22
Sunce izlazi, oni se okupljaju i liježu u jazbine svoje.
104:23
Čovjek izlazi na svoj posao i na rad svoj do večeri.
104:24
GOSPODE, kako su mnogobrojna djela tvoja; sva si ih u mudrosti načinio! Puna je zemlja bogatstva tvoga.
104:25
Tako je veliko i široko to more, ondje je gmazova bezbroj, životinja malih i velikih.
104:26
Onuda prolaze lađe, i onaj levijatan koga si načinio da se igra u njemu.
104:27
Svi na tebe čekaju da im u pravo vrijeme daš hranu njihovu.
104:28
Što im daješ, oni to sabiru; otvaraš li ruku svoju, oni su siti dobrima.
104:29
Skrivaš li lice svoje, uznemireni su; oduzmeš li im dah, ugibaju i u prah se vraćaju.
104:30
Pošalješ li duha svoga, oni nastaju; i obnovio si lice zemlje.
104:31
Slava GOSPODNJA traje zauvijek; GOSPOD će se veseliti u djelima svojim.
104:32
On pogleda na zemlju i ona se potrese; dotakne se brda, i ona se zadime.
104:33
Pjevat ću GOSPODU dokle god živim, hvalit ću Boga moga dokle god postojim.
104:34
Promišljanje moje o njemu bit će slatko, ja ću se veseliti u GOSPODU.
104:35
Neka grešnici nestanu sa zemlje i neka opakih više ne bude! Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja! Hvalite GOSPODA!