Psalm 107 - KJV

Psalm 107

1 O zahvaljujte GOSPODU jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje zauvijek!

107:2
Neka tako govore otkupljenici GOSPODNJI, koje je otkupio iz ruke neprijatelja,
107:3
i sabrao ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i juga.
107:4
Lutali su u pustinji i putem pustim; nisu našli grada da bi se nastanili.
107:5
Gladni i žedni su bili, duša je njihova u njima klonula.
107:6
Tada su zavapili GOSPODU u nevolji svojoj, i on ih je izbavio od tjeskoba njihovih,
107:7
te ih vodio po pravom putu, da bi mogli ići u grad gdje bi obitavali.
107:8
O da bi ljudi hvalili GOSPODA za dobrotu njegovu i za čudesna djela njegova sinovima ljudskim!
107:9
Jer siti dušu koja čezne, i gladnu dušu ispunjava dobrotom.
107:10
Oni koji sjede u tami i u sjeni smrtnoj, okovani su tjeskobom i željezom,
107:11
jer su se bunili protiv riječi Božjih i prezirali savjet Svevišnjega.
107:12
Stoga im je srce naporom ponizio, posrtali su, a nikoga da im pomogne.
107:13
Tada su zavapili GOSPODU u nevolji svojoj, i on ih je spasio od tjeskoba njihovih.
107:14
Izveo ih je iz tame i sjene smrti, i raskinuo okove njihove.
107:15
O da bi ljudi hvalili GOSPODA za dobrotu njegovu i za čudesna djela njegova sinovima ljudskim!
107:16
Jer je skršio vrata mjedena i polomio zapornice željezne.
107:17
Bezumnici su, zbog svojih prijestupa i zbog svojih nepravdi, tjeskobni.
107:18
Duši se njihovoj svako jelo gadi, te se približavaju vratima smrti.
107:19
Tada su zavapili GOSPODU u nevolji svojoj, i on ih je spasio od tjeskoba njihovih.
107:20
Poslao je riječ svoju te ih ozdravio, i izbavio ih od pogibli njihovih.
107:21
O da bi ljudi hvalili GOSPODA za dobrotu njegovu i za čudesna djela njegova sinovima ljudskim!
107:22
I neka žrtvuju žrtve zahvale, i objavljuju djela njegova s radošću!
107:23
Oni koji brodicama silaze na more, koji obavljaju posao na vodama velikim,
107:24
oni gledaju djela GOSPODNJA, i čudesa njegova u dubini.
107:25
Jer on zapovijeda i diže olujni vjetar što podiže valove njegove.
107:26
Porasli su do neba, iznova se spuštali do dubina; duša im se rastapala zbog nemira.
107:27
Teturali su amo tamo i posrtali kao pijanci, i nisu više znali kuda.
107:28
Tada su zavapili GOSPODU u nevolji svojoj, i on ih je izveo iz tjeskoba njihovih.
107:29
On obraća oluju u tišinu, i valovi su se njeni smirili.
107:30
Onda su se veseli što su se smirili; tako ih dovodi u njihovu željenu luku.
107:31
O da bi ljudi hvalili GOSPODA za dobrotu njegovu i za njegova čudesna djela sinovima ljudskim!
107:32
Neka ga uzvisuju i u zajednici naroda i hvale ga na skupu starješina!
107:33
On pretvara rijeke u pustinju, a izvore voda u suhu zemlju;
107:34
plodnu zemlju u pustaru zbog zloće onih koji u njoj prebivaju.
107:35
On pretvara pustinju u jezero vodeno, i suho tlo u izvore voda.
107:36
I ondje gladne nastanjuje da pripreme grad gdje bi obitavali;
107:37
te zasiju polja i posade vinograde što donose plodove korisne.
107:38
I blagoslivlja ih te su se namnožili silno, i ne dopušta da im se smanji stoka.
107:39
Opet su smanjeni i poniženi od tlačenja, tjeskobe i žalosti.
107:40
Izlijeva prezir na knezove i čini da lutaju pustinjom gdje nema puta.
107:41
Ipak podiže siromaha iz tjeskobe, i umnaža mu obitelji kao stado.
107:42
Pravedni će gledati i radovati se, i sva će nepravda zatvoriti usta svoja.
107:43
Tko god je mudar i pazit će na ovo; i takvi će razumjeti blagost GOSPODNJU!