Psalm 132 - KJV

Psalm 132

Pjesma uzdizanja.

132:1
GOSPODE, sjeti se Davida i svih njegovih tjeskoba;
132:2
kako se zakleo GOSPODU i zavjetovao moćnom Bogu Jakovljevom:
132:3
“Zasigurno neću ući u šator svoje kuće niti ću se popeti na svoju postelju,
132:4
neću dati sna očima svojim ili drijemeža svojim vjeđama,
132:5
dok ne nađem mjesto za GOSPODA, obitavalište za moćnog Boga Jakovljevog.
132:6
Evo, čuli smo o njemu u Efrati, našli smo ga u zemljama šumskim.
132:7
Otići ćemo u njegove šatore, iskazati štovanje kod podnožja nogu njegovih.
132:8
Ustani, GOSPODE, u svom počivalištu, ti i Kovčeg snage tvoje!
132:9
Neka se tvoji svećenici odjenu pravednošću i neka tvoji sveti kliču!
132:10
Radi svoga sluge Davida, ne okreni lice svoje od pomazanika svoga!
132:11
GOSPOD se zakleo Davidu u istini, neće se od nje okrenuti: “Od ploda tvoga tijela postavit ću na prijestolje tvoje.
132:12
Ako li će djeca tvoja držati moj savez i moje svjedočanstvo kome ću ih poučiti, i njihova će djeca sjediti na prijestolju tvome za sva vremena.”
132:13
Jer GOSPOD je izabrao Sion, želio ga je za svoje obitavalište.
132:14
“Ovo je moje počivalište zauvijek, ovdje ću prebivati, jer sam ga poželio.
132:15
Obilno ću mu blagoslivljati zalihe, kruhom ću nasititi siromahe njegove.
132:16
I svećenike ću njegove odjenuti spasenjem, i sveti njegovi glasno će klicati.
132:17
Ondje ću učiniti da procvate rog Davidov, odredio sam svjetiljku za pomazanika svoga.
132:18
Njegove ću neprijatelje odjenuti sramotom, a na njemu će bujati kruna njegova.