Jeremija

Poglavlje 1

1:1

Riječi Jeremije, sina Hilkijina, jednog od svećenika koji su bili u Anatotu u zemlji Benjaminovoj,

1:2

kome je došla riječ GOSPODNJA u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine njegova kraljevanja.

1:3

Došla je i u dane Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Zedekije, sina Jošijina, kralja Judina, sve do progonstva Jeruzalema u petome mjesecu.

Poziv za Jeremiju

1:4

Tada mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

1:5

“Prije nego što sam te oblikovao u utrobi, poznavao sam te; i prije nego što si izašao iz utrobe, posvetio sam te i odredio te za proroka narodima.”

1:6

Nato sam ja rekao: Ah, Gospodine BOŽE! Gle, ne mogu govoriti, jer sam ja dijete.”

1:7

No GOSPOD mi je rekao: “Ne govori: ‘Ja sam dijete’, jer ćeš ići k svima kojima te pošaljem i govorit ćeš sve što ti budem zapovjedio.

1:8

Ne boj se lica njihovih, jer ja sam s tobom da te izbavim!”, govori GOSPOD.

1:9

Tada je GOSPOD ispružio ruku svoju i dotaknuo se usta mojih. Onda mi je GOSPOD rekao: “Evo, svoje sam riječi stavio u tvoja usta.

1:10

Gle, na današnji dan postavio sam te nad narodima i nad kraljevstvima da iskorjenjuješ i rušiš, da uništavaš i obaraš, da gradiš i sadiš.”

1:11

Nadalje mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći: “Što ti vidiš, Jeremija?” I rekao sam: “Ja vidim štap bademov.”

1:12

Nato mi je GOSPOD rekao: “Dobro si vidio, jer ću ja požuriti riječ svoju da se ona izvrši.”

1:13

Zatim mi je riječ GOSPODNJA došla po drugi put govoreći: “Što ti vidiš?” I rekao sam: “Ja vidim kipući lonac, a lice njegovo prema sjeveru.”

1:14

Tada mi je GOSPOD rekao: “Sa sjevera prodrijet će zlo na sve stanovnike ove zemlje.

1:15

Jer, evo, ja ću pozvati sve rodove iz sjevernih kraljevstava”, govori GOSPOD, “te će doći i svatko će postaviti prijestolje svoje na ulaz vrata jeruzalemskih i protiv svih zidina njegovih unaokolo i protiv svih gradova Judinih.

1:16

I izustit ću im presude svoje protiv njih u vezi svih opakosti njihovih, što su me napustili i palili kâd drugim bogovima i iskazivali štovanje djelima ruku svojih.

1:17

Stoga ti sada opaši bokove svoje i ustani te im kaži sve što ću ti ja zapovjediti. Ne daj se zastrašiti od lica njihova da te ne bih ja smeo pred njima.

1:18

Jer, evo, ja te danas postavljam kao grad utvrđeni i kao stup željezni i kao zidine mjedene protiv cijele zemlje: protiv kraljeva Judinih, protiv knezova njegovih, protiv svećenika njegovih i protiv naroda ove zemlje.

1:19

I oni će se boriti protiv tebe, ali te neće nadvladati, jer sam ja s tobom”, govori GOSPOD, “da te izbavim!”

---