Levitski zakon

Poglavlje 2

Zakon za jestive žrtve

2:1
“A kad netko želi prinijeti GOSPODU jestivu žrtvu, neka njegova žrtva bude od finog brašna; neka je polije uljem i stavi na nju tamjan.
2:2
Neka je zatim donese sinovima Aronovim, svećenicima; i neka zahvati pregršt od toga brašna i toga ulja, sa svim njezinim tamjanom. I neka to svećenik spali na žrtveniku za njen spomen; da bude žrtva ognjena na miomiris GOSPODU.
2:3
A ostatak jestive žrtve neka bude Aronu i njegovim sinovima: to je najsvetija od ognjenih žrtava GOSPODNJIH.
2:4
Ako li je tvoje prinošenje jestiva žrtva pečena u peći, neka tvoj prinos budu beskvasne pogače od finog brašna, zamiješana s uljem, ili beskvasne oblatne, uljem namazane.
2:5
Ako li je tvoje prinošenje jestiva žrtva pečena u tavi, neka bude od finog brašna, bez kvasca, zamiješana s uljem.
2:6
Razlomi je na komade i polij ih uljem; to je jestiva žrtva.
2:7
Ako li je tvoje prinošenje jestiva žrtva pečena u kotliću, neka bude od finog brašna s uljem.
2:8
Tada jestivu žrtvu što je od toga pripravljena donesi GOSPODU i, kad bude predstavljena svećeniku, on će je odnijeti na žrtvenik.
2:9
Zatim neka svećenik uzme od jestive žrtve njezin spomen dio i neka ga spali na žrtveniku; to je žrtva ognjena na miomiris GOSPODU.
2:10
A ono što ostane od jestive žrtve, neka bude Aronu i sinovima njegovim; to je najsvetija od ognjenih žrtava GOSPODNJIH.
2:11
Nijedna jestiva žrtva koju prinosite GOSPODU neka ne bude pripravljena s kvascem, jer ni kvasac ni bilo kakav med nemojte spaliti kao bilo koju ognjenu žrtvu GOSPODNJU.
2:12
Što se tiče prinošenja od prvina, prinosite ih GOSPODU; ali neka ne budu spaljivane na žrtveniku za miomiris.
2:13
A svako prinošenje od svoje jestive žrtve zasolite solju; niti sol saveza s Bogom tvojim neka ne ponestane s tvoje jestive žrtve: sa svim svojim žrtvama moraš prinositi sol.
2:14
Ako li prinosiš GOSPODU jestivu žrtvu od svojih prvina, onda kao jestivu žrtvu od svojih prvina prinesi zelene klasove žita, sušene na vatri, trijebljena zrna iz punog klasa.
2:15
I dodaj na nju ulja i stavi na nju tamjana. To je jestiva žrtva.
2:16
Onda neka svećenik, za spomen, spali dio njena trijebljena zrnja i dio ulja njena, sa svim tamjanom njezinim; to je ognjena žrtva GOSPODU.”

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje