Luka

Poglavlje 1

Proslov

1:1
Budući da su se mnogi prihvatili sastavljanja izvješća o događajima u koje se s punom sigurnošću vjeruje među nama,
1:2
kako su nam predali oni koji su od početka bili očevici i poslužitelji Riječi,
1:3
učinilo se i meni dobrim, imajući savršeno razumijevanje svega od samog početka, napisati to po redu tebi, najugledniji Teofile,
1:4
da upoznaš pouzdanost predmetâ o kojima si poučen.

Proroštvo o rođenju

Ivana Krstitelja

1:5
U dane Heroda, kralja judejskoga, bio je neki svećenik imenom Zaharija, iz razreda Abijina; i žena je njegova bila od kćeri Aronovih, a ime joj je bilo Elizabeta.
1:6
I oboje su bili pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim.
1:7
A oni nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u poodmaklim godinama.
1:8
I dogodilo se, dok je po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
1:9
da ga je ždrijebom zapalo, po običaju svećeničke službe, ući u Hram Gospodnji prinijeti kâd.
1:10
A sve je ono mnoštvo naroda vani molilo za vrijeme kađenja.
1:11
I pojavio mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.
1:12
A kad ga je Zaharija opazio, uznemirio se i obuzeo ga strah.
1:13
Ali mu je anđeo rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva; i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan.
1:14
I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati pri njegovom rođenju
1:15
jer će biti velik pred Gospodinom, i neće piti ni vina ni žestoka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje.
1:16
I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodinu, Bogu njihovu.
1:17
I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca očeva k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, te pripremi Gospodinu narod spreman.”
1:18
Nato je Zaharija upitao anđela: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja starac i žena mi je u poodmaklim godinama.”
1:19
Tada mu je anđeo odgovorivši rekao: “Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom; i poslan sam da s tobom govorim i navijestim ti ove radosne vijesti.
1:20
I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se ovo ne ostvari, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”
1:21
A narod je čekao Zahariju i čudio se što se dugo zadržao u Hramu.
1:22
I kad je izašao, nije im mogao govoriti, te su shvatili da je imao viđenje u Hramu; a on im je davao znakove i ostao je nijem.
1:23
I dogodilo se da je, pošto su se navršili dani njegove službe, otišao svojoj kući.
1:24
A poslije tih dana njegova je žena Elizabeta začela; i skrivala se pet mjeseci govoreći:
1:25
“Tako mi je učinio Gospodin u dane kad je pogledao na mene da bi uklonio sramotu moju među ljudima.”

Proroštvo o Isusovom rođenju

1:26
A u šestom mjesecu Bog je poslao anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret
1:27
k djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija.
1:28
Anđeo je ušao k njoj i rekao: “Zdravo, naklonošću obdarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!”
1:29
I kad ga je opazila, uznemirila se na tu njegovu besjedu te počela razmišljati kakav bi to pozdrav trebao biti.
1:30
A anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga.
1:31
I evo, začet ćeš u utrobi i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS.
1:32
On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje oca njegova Davida,
1:33
te će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.”
1:34
Nato je Marija upitala anđela: “Kako će to biti kad muškarca ne poznajem?”
1:35
A anđeo joj je odgovorio rekavši: “Duh Sveti će sići na tebe, i snaga će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sinom Božjim.
1:36
I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali nerotkinjom.
1:37
Jer s Bogom ništa nije nemoguće.”
1:38
A Marija je rekla: “Evo, sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje.

Marija posjećuje Elizabetu

1:39
I u one dane Marija je ustala i žurno se zaputila u gorski kraj, u grad Judin,
1:40
te ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu.
1:41
I dogodilo se, kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, da je poskočilo dijete u njezinoj utrobi; i Elizabeta se ispunila Duhom Svetim,
1:42
te povikala jakim glasom i rekla: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
1:43
I otkuda meni to da majka Gospodina moga dođe k meni?
1:44
Jer evo, čim je glas pozdrava tvoga odjeknuo u mojim ušima, dijete je od radosti poskočilo u mojoj utrobi.
1:45
I blažena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.”

Marijin hvalospjev

1:46
Nato je Marija rekla: “Veliča duša moja Gospodina,
1:47
i duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.
1:48
Jer je pogledao na poniženje sluškinje svoje. Jer gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji.
1:49
Jer mi je nešto veliko učinio onaj koji je moćan; i sveto je ime njegovo
1:50
i milosrđe je njegovo od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga se boje.
1:51
Pokazao je jakost rukom svojom, raspršio ohole u umovanju srca njihova;
1:52
Silnike je zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne.
1:53
Gladne je ispunio raznim dobrima, a bogate otpustio praznih ruku;
1:54
Pomagao je svoga slugu Izraela, sjećajući se svoga milosrđa,
1:55
kao što je govorio očevima našim, Abrahamu i sjemenu njegovu zauvijek.”
1:56
I Marija je ostala s njom oko tri mjeseca pa se vratila svojoj kući.

Rođenje Ivana Krstitelja

1:57
A Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi; i rodila je sina.
1:58
I njeni su susjedi i rođaci čuli da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom.
1:59
I dogodilo se da su u osmi dan došli obrezati dijete i nazvali ga Zaharija, po imenu njegovog ocu.
1:60
A njegova je majka odgovorila rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!”
1:61
Nato su joj rekli: “Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom.”
1:62
Tada su znakovima upitali oca njegova kako bi ga on želio nazvati.
1:63
A on je zatražio pisaću pločicu i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.” I svi su se začudili.
1:64
I odmah su mu se otvorila usta i njegov se jezik oslobodio te je progovorio hvaleći Boga.
1:65
I strah je došao na sve koji su prebivali oko njih. I sva su se ta pričanja razglašavala po svemu gorju judejskom.
1:66
I svi koji su ih čuli položili su ih u srca svoja govoreći: “Što li će onda biti ovo dijete?” I ruka je Gospodnja bila s njim.

Zaharijin hvalospjev

1:67
A njegov se otac Zaharija ispunio Duhom Svetim pa je prorokovao govoreći:
1:68
“Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio narod svoj,
1:69
i podigao nam rog spasenja u kući sluge svoga Davida,
1:70
kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, otkada je svijeta:
1:71
da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;
1:72
iskazati milosrđe obećano očevima našim i sjetiti se svoga svetog saveza,
1:73
zakletve kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu,
1:74
da će nam dati, da bez straha, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, služimo njemu
1:75
u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svojega života.
1:76
A ti, dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega; jer ćeš ići pred licem Gospodina da mu pripremiš puteve,
1:77
da njegovom narodu podariš spoznaju spasenja po oslobođenju od njihovih grijeha,
1:78
radi nježnog milosrđa našega Boga po kojem nas je pohodio Osvit s visine,
1:79
da obasja one što sjede u tami i sjeni smrti, usmjeravajući noge naše na put mira.”
1:80
A dijete je raslo i jačalo duhom; i bilo je u pustinji sve do dana svoga očitovanja pred Izraelom.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje