Luka

Poglavlje 7

7:1: I kad je dovršio sve te svoje besjede pred narodom koji je slušao, ušao je u Kapernaum.
7:2: A nekom satniku bio je bolestan sluga koji mu je bio drag, gotovo je umirao.
7:3: Kad je čuo za Isusa, poslao mu je židovske starješine zaklinjući ga da dođe i ozdravi mu slugu.
7:4: I kad su oni došli k Isusu, usrdno su ga počeli zaklinjati govoreći kako je on dostojan da mu to učini:
7:5: “Jer ljubi naš narod; on nam je i sinagogu sagradio.”
7:6: Tada je Isus pošao s njima. A kad više nije bio daleko od te kuće, satnik mu je poslao prijatelje govoreći mu: “Gospodine, ne muči se jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.
7:7: Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi; nego reci riječ i moj će sluga ozdraviti!
7:8: Jer i ja sam čovjek podređen vlasti; imam pod sobom vojnike pa jednomu kažem: ʻIdi!ʼ i on ode; a drugomu: ʻDođi!ʼ i on dođe; i svojemu slugi: ʻUčini to!ʼ i on to učini.”
7:9: Kad je Isus to čuo začudio mu se, te se okrenuo narodu koji ga je slijedio i rekao: “Kažem vam, tako veliku vjeru nisam našao ni u Izraelu!”
7:10: A kad su se oni što su bili poslani vratili kući, našli su da je ozdravio sluga koji je bio bolestan.
7:11: I dogodilo se sutradan da je on pošao u grad zvani Nain, a s njim su išli mnogi njegovi učenici i mnogo naroda.
7:12: A kad se približio gradskim vratima, gle, iznosili su mrtvaca, sina jedinca majke njegove; a ona je bila udovica. I s njome je bilo mnogo naroda iz grada.
7:13: A kad ju je Gospodin opazio, sažalio se nad njom te joj rekao: “Ne plači!”
7:14: Onda se primaknuo, dotaknuo se mrtvačkih nosila, a oni koji su ga nosili mirno su stali. Tada je rekao: “Mladiću, tebi govorim! Ustani!”
7:15: I onaj koji je bio mrtav sjeo je i počeo govoriti, a on ga je predao njegovoj majci.
7:16: I sve je obuzeo strah te su slavili Boga govoreći: “Velik je prorok ustao među nama!” I “Bog je pohodio narod svoj!”
7:17: I taj se glas o njemu proširio po cijeloj Judeji i po svoj okolici.
7:18: A o svemu tome Ivanu su javili njegovi učenici.
7:19: I kad je pozvao dvojicu svojih učenika, Ivan ih je poslao k Isusu govoreći: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”
7:20: Kad su ti ljudi stigli k njemu, rekli su: “Ivan Krstitelj poslao nas je k tebi govoreći: ʻJesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?ʼ ”
7:21: A on je upravo u taj čas ozdravio mnoge od njihovih bolesti, muka i zlih duhova i mnogim je slijepcima podario vid.
7:22: Tada im je Isus odgovorio rekavši: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli; da slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda evanđelje.
7:23: I blažen je svaki onaj kome ja nisam sablazan.”
7:24: A kad su izaslanici Ivanovi otišli, počeo je govoriti narodu o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju vidjeti? Trsku koju vjetar njiše?
7:25: Nego što ste izašli vidjeti? Čovjeka odjevena u meku odjeću? Evo, oni koji su u finoj odjeći i žive u raskoši u kraljevskim su dvorima.
7:26: Nego što ste izašli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka!
7:27: Ovo je onaj o kome je zapisano: ʻEvo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.ʼ
7:28: Jer kažem vam, među rođenima od žena nema većeg proroka od Ivana Krstitelja; ali i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.”
7:29: I sav narod koji ga je slušao, i poreznici, krstili su se krštenjem Ivanovim dokazujući da je Bog u pravu.
7:30: A farizeji i zakonoznanci odbacili su naum Božji za njih jer nisu htjeli da ih on krsti.
7:31: A Gospodin je rekao: “S kime ću onda usporediti ljude ovoga naraštaja? I kome su nalik?
7:32: Nalik su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: ʻZasvirali smo vam u frulu, a niste zaplesali! Naricali smo vam, a niste zaplakali!ʼ
7:33: Jer je došao Ivan Krstitelj; niti jede kruha niti pije vina, a vi govorite: ʻIma đavla!ʼ
7:34: Došao je Sin čovječji; jede i pije, a vi govorite: ʻGle, čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja poreznika i grešnika!ʼ
7:35: Ali mudrost su opravdala sva djeca njezina.”
7:36: A jedan ga je od farizeja zamolio da bi s njime jeo. I ušao je u farizejevu kuću i sjeo kako bi jeo.
7:37: I gle, neka žena iz grada koja je bila grešnica, kad je doznala da je Isus sjedio pri jelu u farizejevoj kući, donijela je pomast u alabastrenoj posudi,
7:38: i stala iza njega do njegovih nogu plačući. Počela mu je suzama prati noge i otirati ih kosom sa svoje glave te mu ljubiti noge i mazati ih pomašću.
7:39: A kad je to vidio farizej koji ga je pozvao, rekao je u sebi govoreći: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena koja ga dodiruje: da je grešnica.”
7:40: A Isus mu je odgovorio rekavši: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on je rekao: “Učitelju, reci!”
7:41: Neki je vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina dinara, a drugi pedeset.
7:42: A kako nisu imali čime platiti, iskreno je oprostio obojici. Reci, koji će ga stoga od njih više ljubiti?”
7:43: Šimun mu je odgovorio rekavši: “Pretpostavljam da onaj kome je više oprostio.” A on mu je rekao: “Pravo si prosudio.”
7:44: Tada se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću; nisi mi dao vode za moje noge, a ona mi je suzama svojima oprala noge i kosom ih sa svoje glave obrisala.
7:45: Nisi mi dao poljupca, a ova žena, otkako sam ušao, nije mi prestala ljubiti noge.
7:46: Nisi mi glavu pomazao uljem, a ova žena mi je pomašću pomazala noge.
7:47: Stoga ti kažem: mnogi su joj grijesi oprošteni, jer je mnogo ljubila; a kome se malo oprašta, malo ljubi.”
7:48: A njoj je rekao: “Oprošteni su ti grijesi!”
7:49: Nato su oni koji su sjedili s njim pri jelu počeli među sobom govoriti: “Tko je ovaj koji i grijehe oprašta?”
7:50: A ženi je rekao: “Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!”

Prethodno poglavlje
 ::: 
Sljedeće poglavlje


Preuzmi ovo poglavlje: HTML