Psalam 137

137:1
Pokraj rijeka Babilona, ondje smo mi sjedili, da, plakali smo dok smo se prisjećali Siona.
137:2
Harfe smo svoje povješali na vrbe tamo posred.
137:3
Jer ondje su oni koji su nas porobili zahtijevali od nas pjesmu, i oni koji su nas opustošili zahtijevali su od nas veselje, govoreći: “Pjevajte nam jednu od pjesama sa Siona!”
137:4
Kako ćemo pjevati GOSPODNJU pjesmu u tuđoj zemlji?
137:5
Ako te zaboravim, o Jeruzaleme, neka moja desnica zaboravi svoje umijeće!
137:6
Ako se tebe ne budem sjećao, neka se moj jezik prilijepi za nepce moje, ako ne dam prednost Jeruzalemu nad najvećom radosti mojom.
137:7
Spomeni se, GOSPODE, djece Edomove koja su u dan Jeruzalemov rekli: “Uništite ga, uništite ga do njegova temelja!”
137:8
O kćeri babilonska, koja ćeš biti uništena; sretan će biti onaj koji ti naplati kako si i ti nas uslužila.
137:9
Sretan će biti onaj koji zgrabi i tresne tvoje malene o kamenje!

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje