1 Kraljevima
Poglavlje 17
- 17:1
- Tada je Ilija Tišbijac, koji je bio od stanovnika gileadskih, rekao Ahabu: “Tako mi života GOSPODA, Boga Izraelova, pred kojim stojim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na riječ moju.”
- 17:2
- I riječ GOSPODNJA došla je k njemu govoreći:
- 17:3
- “Ti odi odavde i okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, što je ispred Jordana.
- 17:4
- I ovo će se zbiti, da ćeš piti iz potoka; a gavranima sam ja zapovjedio da te ondje hrane.”
- 17:5
- Tako je otišao i učinio prema riječi GOSPODNJOJ: jer je otišao i nastanio se na potoku Keritu, što je ispred Jordana.
- 17:6
- I gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa, pa i navečer kruha i mesa, a pio je iz potoka.
- 17:7
- I dogodilo se, nakon nekog vremena da je potok presušio, zato što nije bilo kiše u zemlji.
Udovica iz Sarefate
- 17:8
- Tada mu je došla riječ GOSPODNJA govoreći:
- 17:9
- “Ustani, idi u Sarefatu koja pripada Sidonu i ondje se nastani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj ženi udovici da te uzdržava.”
- 17:10
- Tako je on ustao i otišao u Sarefatu. I kad je stigao do gradskih vrata, gle, žena udovica je ondje skupljala drva. Tada ju je on dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, malo vode u posudi da se napijem!”
- 17:11
- I dok je pošla da donese, on ju je dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, jedan zalogaj kruha u ruci svojoj!”
- 17:12
- Nato je ona rekla: “Neka GOSPOD, Bog tvoj živi, ja nemam pogače, samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo, sakupim par drva da mogu to pripremiti sebi i sinu svome pa da to pojedemo i umremo.”
- 17:13
- Ali Ilija joj je rekao: “Ne boj se! Idi i učini kako si rekla; samo najprije meni od toga napravi malenu pogaču pa mi je donesi; a zatim napravi za sebe i za sina svoga.
- 17:14
- Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Brašno iz ćupa neće se potrošiti, niti će ulje iz vrča ponestati sve do dana dok GOSPOD ne pošalje kišu na zemlju.’ ”
- 17:15
- I ona je otišla i učinila po besjedi Ilijinoj; i ona i on i dom njezin jeli su mnoge dane.
- 17:16
- A brašno iz ćupa nije se potrošilo niti je ulje iz vrča ponestalo, po riječi koju je GOSPOD rekao po Iliji.
Ilija uskrisuje udovičinog sina
- 17:17
- I dogodilo se, poslije ovih događaja, da se razbolio sin one žene, domaćice kuće. I bolest njegova bila je tako teška, da u njemu nije ostalo ni daha.
- 17:18
- Tada je ona rekla Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?”
- 17:19
- A on joj je rekao: “Daj mi svoga sina!” Tada ga je uzeo iz njezina naručja te ga odnio na kat gdje je on obitavao i položio ga na svoju postelju.
- 17:20
- Tada je zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, zar ćeš nanijeti zlo i na udovicu kod koje ja boravim tako da joj usmrtiš sina?”
- 17:21
- Zatim se tri puta ispružio nad dječakom te zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, molim te, neka se duša ovog dječaka vrati natrag u njega!”
- 17:22
- I GOSPOD je čuo glas Ilijin te se dječakova duša vratila natrag u njega pa je on oživio.
- 17:23
- Zatim je Ilija uzeo dječaka i odnio ga iz odaje u kuću pa ga predao njegovoj majci. Tada je Ilija rekao: “Vidi, sin ti je živ!”
- 17:24
- Nato je žena rekla Iliji: “Sada po ovome znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODNJA u ustima tvojim istina!”
Preuzmi ovo poglavlje: HTML