1 Korinćanima

Poglavlje 13

Hvalospjev ljubavi

13:1

Ako bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ljubavi ne bih imao, postao bih kao mjed što ječi, ili cimbal što zveči.

13:2

Ako bih imao i dar prorokovanja i znao sve tajne i sva znanja; ako bih imao i svu vjeru, tako da bih mogao i gore premještati, a ljubavi ne bih imao, ništa sam.

13:3

Ako bih i razdijelio sva svoja dobra da nahranim siromahe, ako bih i predao tijelo svoje da se spali, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi.

13:4

Ljubav je strpljiva, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ljubav se ne hvali, ne nadima se,

13:5

nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne misli zlo;

13:6

ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,

13:7

sve nosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

13:8

Ljubav nikad ne prestaje. A kad bi bila proročanstva, prestala bi! Kad bi bili jezici, umuknuli bi! Kad bi bilo znanje, iščeznulo bi!

13:9

Jer djelomično spoznajemo i djelomično prorokujemo.

13:10

Ali kad dođe ono savršeno, tada će ovo djelomično nestati.

13:11

Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete. Ali kad sam postao muškarac, odbacio sam ono djetinje.

13:12

Jer sada vidimo u ogledalu, nejasno, a tada, licem u lice. Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati kao što sam i spoznat.

13:13

A sada ostaje vjera, nada, ljubav, to troje; ali najveća od ovih je ljubav.

---