1 Korinćanima

Poglavlje 13

Hvalospjev ljubavi

13:1
Ako bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ljubavi ne bih imao, postao bih kao mjed što ječi, ili cimbal što zveči.
13:2
Ako bih imao i dar prorokovanja i znao sve tajne i sva znanja; ako bih imao i svu vjeru, tako da bih mogao i gore premještati, a ljubavi ne bih imao, ništa sam.
13:3
Ako bih i razdijelio sva svoja dobra da nahranim siromahe, ako bih i predao tijelo svoje da se spali, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi.
13:4
Ljubav je strpljiva, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ljubav se ne hvali, ne nadima se,
13:5
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne misli zlo;
13:6
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
13:7
sve nosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
13:8
Ljubav nikad ne prestaje. A kad bi bila proročanstva, prestala bi! Kad bi bili jezici, umuknuli bi! Kad bi bilo znanje, iščeznulo bi!
13:9
Jer djelomično spoznajemo i djelomično prorokujemo.
13:10
Ali kad dođe ono savršeno, tada će ovo djelomično nestati.
13:11
Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete. Ali kad sam postao muškarac, odbacio sam ono djetinje.
13:12
Jer sada vidimo u ogledalu, nejasno, a tada, licem u lice. Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati kao što sam i spoznat.
13:13
A sada ostaje vjera, nada, ljubav, to troje; ali najveća od ovih je ljubav.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje