2 Korinćanima

Poglavlje 7

7:1
Budući dakle da imamo ova obećanja, ljubljeni, očistimo sebe od svake prljavštine tijela i duha usavršavajući svetost u strahu Božjem!
7:2
Prihvatite nas; nikoga nismo povrijedili, nikoga nismo iskvarili, nikoga prevarili.
7:3
Ne govorim to zato da vas osudim. Jer sam prije rekao da ste u našim srcima; da s vama umiremo i s vama živimo.
7:4
Velika je moja odvažnost govora prema vama, velik je moj ponos zbog vas. Ispunjen sam utjehom; obilujem radošću uza svu našu nevolju.

Radost zbog pokajanja u crkvi

7:5
Jer i kad smo došli u Makedoniju, naše tijelo nije imalo spokoja, nego smo podnosili nevolje na svaki način: izvana borbe, iznutra strepnje.
7:6
Ali Bog, koji tješi potištene, utješio nas je Titovim dolaskom.
7:7
I ne samo dolaskom njegovim nego i utjehom kojom se utješio zbog vas. Izvijestio nas je o vašoj čežnji, vašem tugovanju, vašem žaru za mene, tako da sam se još i više razveselio.
7:8
Jer iako sam vas ražalostio pismom, ne kajem se. Premda sam se raskajao; jer vidim da vas je poslanica ožalostila, makar za neko vrijeme.
7:9
Sada se veselim, ne zato što ste se ožalostili, nego zato što ste se ožalostili na pokajanje; jer ožalostili ste se na pobožan način, da od nas ni u čemu ne budete oštećeni.
7:10
Jer žalost koja je po Bogu uzrokuje pokajanje na spasenje za koje se ne kaje, a žalost ovog svijeta uzrokuje smrt.
7:11
Jer gle, samim time što ste se na pobožan način ožalostili koliku je brižljivost to prouzročilo u vama, pa koliko vašeg opravdavanja, pa koliko ogorčenja, pa koliko straha, pa koliko čežnje, pa koliko revnosti, pa koliko osvete! U svemu ste sebe pokazali da ste u tom slučaju čisti.
7:12
Stoga, iako sam vam pisao, nije to zbog onog koji je učinio krivo, niti zbog onog kome je učinjeno krivo, nego da se vama pokaže naša brižljivost za vas pred Bogom.
7:13
Zbog toga smo se utješili vašom utjehom, i još smo se više razveselili zbog Titove radosti jer je radi svih vas bio okrijepljen njegov duh.
7:14
Jer ako sam mu se što zbog vas pohvalio, nisam se postidio, nego kako smo vama sve govorili u istini, tako se i naša pohvala koju sam izrazio pred Titom pokazala istinom.
7:15
A njegova je srdačnost još obilnija prema vama kad se sjeti poslušnosti svih vas: kako ste ga primili sa strahom i drhtanjem.
7:16
Veselim se stoga da se u svemu mogu pouzdati u vas.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje