Djela apostolska

Poglavlje 10

Petar i Kornelije

10:1
A u Cezareji je bio neki čovjek imenom Kornelije, satnik čete zvane Italska.
10:2
Čovjek pobožan, i koji se boji Boga sa svim svojim domom te je i davao mnogo milodara narodu i neprestano se molio Bogu.
10:3
On je u viđenju, oko devetog sata dana, jasno vidio da anđeo Božji ulazi k njemu i govori mu: “Kornelije!”
10:4
I on ga je pogledao, uplašio se te rekao: “Što je, Gospodine?” A on mu je rekao: “Tvoje su molitve i tvoji milodari uzišli kao podsjetnica pred Boga.
10:5
A sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji je nazvan Petar.
10:6
On se je smjestio kod nekog Šimuna, kožara, čija je kuća uz more; on će ti reći što moraš činiti.”
10:7
A kad je anđeo koji je govorio Korneliju otišao, dozvao je dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od onih koji su mu stalno služili.
10:8
I kada im je sve to izložio, poslao ih je u Jopu.
10:9
A sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, uzišao je Petar oko šestog sata na krov moliti se.
10:10
I jako je ogladnio, te zaželio nešto pojesti. I dok su mu pripremali, pao je u zanos
10:11
i ugledao otvoreno nebo i neku posudu, sličnu velikom platnu svezanom s četiri kraja, kako silazi na njega i spušta se na zemlju.
10:12
U njoj su bili svakovrsni četveronošci zemaljski i zvijeri, i gmazovi i ptice nebeske.
10:13
I došao mu je glas: “Ustani, Petre, kolji i jedi!”
10:14
A Petar je rekao: “Ne nikako, Gospodine, jer nikada nisam jeo ništa prosto i nečisto.”
10:15
A glas mu je opet po drugi put progovorio: “Što je Bog očistio, ti ne nazivaj prostim!”
10:16
To se ponovilo tri puta, i posuda je ponovo bila ponesena u nebo.
10:17
A dok se je Petar u sebi dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje je gledao, gle, ljudi koje je poslao Kornelije stali su na vrata, pošto su se raspitali za Šimunovu kuću.
10:18
I pozvali su i upitali je li se Šimun koji je nazvan Petar smjestio ondje?
10:19
A dok je Petar razmišljao o viđenju, Duh mu je rekao: “Gle, traže te tri čovjeka.”
10:20
Stoga ustani, siđi i pođi s njima i ništa ne sumnjaj, jer sam ih ja poslao!”
10:21
Tada je Petar sišao k tim ljudima, koje je k njemu poslao Kornelije te rekao: “Evo, ja sam onaj koga vi tražite. Koji je razlog zbog kojeg ste došli?”
10:22
I odgovorili su mu: “Kornelije, satnik, čovjek pravedan i koji se boji Boga i na dobrom glasu među cijelim židovskim narodom, bio je upozoren od Boga po svetom anđelu da te pozove u svoju kuću i da čuje riječi od tebe.”
10:23
Tada ih je pozvao unutra i smjestio. A sutradan je Petar pošao s njima te su mu se pridružila neka braća iz Jope.
10:24
A sljedećeg dana stigli su u Cezareju. I Kornelije ih je čekao, a bio je sazvao svoju rodbinu i bliske prijatelje.
10:25
I dok je Petar ulazio, Kornelije mu je izašao u susret, pao do njegovih nogu te mu iskazao štovanje.
10:26
A Petar ga je podignuo govoreći: “Ustani! I ja sam isto čovjek!”
10:27
I dok je razgovarao s njim, ušao je i našao mnogo onih koji su se sakupili,
10:28
te im rekao: “Vi znate da čovjeku koji je Židov zakonom nije dopušteno družiti se ili pak dolaziti k onomu koji je iz drugog naroda, ali je meni Bog pokazao da nikoga ne zovem prostim ili nečistim.
10:29
Zato sam i došao bez prigovora, čim sam bio pozvan. Stoga bih vas želio upitati s kojom namjerom ste me pozvali?”
10:30
Nato je Kornelije rekao: “Prije četiri dana bio sam u postu sve do ovog časa, i o devetom satu molio sam u svojoj kući, i gle, neki je čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene,
10:31
te rekao: ʻKornelije, uslišana je tvoja molitva i tvoji milodari su spomenuti pred Bogom.
10:32
Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji je nazvan Petar! On se smjestio u kući Šimuna kožara, pokraj mora, koji će kad dođe govoriti s tobom.ʼ
10:33
Stoga sam odmah poslao k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi ovdje pred Bogom da čujemo sve što ti je Bog zapovjedio.”
10:34
Tada je Petar otvorio usta i rekao: “Doista, sada shvaćam da Bog nije pristran,
10:35
nego je njemu prihvatljiv u svakom narodu onaj koji ga se boji i čini što je pravedno.
10:36
Riječ koju je Bog poslao sinovima Izraelovim, propovijedajući mir po Isusu Kristu. (On je Gospodin svih.)
10:37
Vi znate tu riječ, koja je bila razglašena po svoj Judeji, a počelo je u Galileji, poslije krštenja koje je Ivan propovijedao:
10:38
Kako je Bog Isusa iz Nazareta pomazao Svetim Duhom i snagom te kako je on prolazio okolo čineći dobro i ozdravljujući sve koje je Đavao ugnjetavao, jer je Bog bio s njim.
10:39
I mi smo svjedoci svega što je učinio i u zemlji židovskoj i u Jeruzalemu, njega su pogubili i objesili ga na drvo.
10:40
Njega je Bog uskrsnuo treći dan i javno ga očitovao.
10:41
Ne svemu narodu, nego unaprijed od Boga izabranim svjedocima, nama koji smo s njim jeli i pili nakon što je uskrsnuo od mrtvih.
10:42
I on nam je zapovjedio propovijedati narodu i svjedočiti da je on taj koji je od Boga određen da bude sudac živih i mrtvih.
10:43
Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovom prima oslobođenje od grijeha svaki koji u njega vjeruje.”

Pogani primaju

Duha Svetoga

10:44
Još dok je Petar govorio te riječi, Duh Sveti se spustio na sve koji su čuli riječ.
10:45
A vjernici iz obrezanja koji su došli s Petrom bili su zapanjeni zato što se i na Pogane izlio dar Duha Svetoga.
10:46
Jer su ih čuli gdje govore jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar progovorio:
10:47
“Može li tko zabraniti vodu, da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga isto kao i mi?”
10:48
I zapovjedio im je da se krste u ime Gospodinovo. Tada su ga zamolili da ostane s njima nekoliko dana.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje