Djela apostolska

Poglavlje 19

19:1: I dogodilo se dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, pošto je prošao gornje predjele, došao u Efez. I našao je neke učenike,
19:2: te im rekao: “Jeste li primili Duha Svetoga otkad ste povjerovali?” A oni su mu odgovorili: “Mi nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.”
19:3: I rekao im je: “U što ste onda kršteni?” A oni su rekli: “U Ivanovo krštenje.”
19:4: Nato je Pavao rekao: “Ivan je uistinu krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruje u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Krista Isusa.”
19:5: Kad su to oni čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa.
19:6: I kad je Pavao na njih položio ruke, došao je na njih Duh Sveti te su počeli govoriti jezicima i prorokovati.
19:7: A bilo je svega kojih dvanaest muževa.
19:8: Zatim je Pavao ušao u sinagogu te je tri mjeseca smjelo govorio raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjem.
19:9: Ali kako su neki bili okorjeli i nisu vjerovali te su govorili zlo o tom Putu pred mnoštvom, odstupio je od njih i odvojio učenike te je svaki dan raspravljao u školi nekog Tirana.
19:10: I to je trajalo dvije godine, tako da su svi stanovnici Azije, i Židovi i Grci, čuli riječ Gospodina Isusa.
19:11: A Bog je neobična čudesa činio po Pavlovim rukama,
19:12: tako da su čak i rupce za znoj ili pregače s njegovog tijela stavljali na bolesnike, pa su ih bolesti ostavljale i zli duhovi izlazili su iz njih.
19:13: Tada su neki od Židova skitnica, koji su zaklinjači duhova, pokušali nad onima koji su imali zle duhove zvati ime Gospodina Isusa govoreći: “Preklinjemo vas Isusom kojega Pavao propovijeda!”
19:14: A bila su to sedam sinova nekoga Skeve, Židova, glavara svećeničkog, koji su to činili.
19:15: No zli im je duh odgovorio i rekao: “Isusa poznajem i Pavla znam, a tko ste vi?”
19:16: I čovjek u kome je bio zli duh nasrnuo je na njih te ih sve nadvladao i nadjačao, tako da su goli i izranjavani pobjegli iz one kuće.
19:17: I ovo je postalo poznato svim Židovima i Grcima koji su živjeli u Efezu te ih je sve obuzeo strah; i veličalo se ime Gospodina Isusa.
19:18: I mnogi su od onih koji su povjerovali dolazili ispovijedati i očitovati svoja djela.
19:19: A mnogi od onih koji su se bavili vračanjem donosili su knjige te ih spaljivali pred svima. I procijenili su njihovu vrijednost te su ustanovili da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.
19:20: Tako se riječ Božja silno raširila i jačala.
19:21: Nakon što je to završilo, Pavao je naumio u duhu kad je prošao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem, govoreći: “Nakon što budem tamo, treba mi i Rim vidjeti.”
19:22: Tada je poslao u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se zadržao neko vrijeme u Aziji.
19:23: I u to vrijeme nastala je nemala pobuna zbog tog Puta.
19:24: Neki je srebrnar imenom Demetrije koji je izrađivanjem srebrnih Dianinih hramova donosio zanatlijama nemalu zaradu,
19:25: on je okupio sve njih zajedno s onima što su se bavili takvim poslom i rekao im: “Gospodo, vi znate da od ovoga zanata dolazi naše blagostanje.
19:26: A vidite i čujete da je, ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji, taj Pavao uvjerio i okrenuo mnogo naroda govoreći da nisu bogovi oni što su rukama izrađeni.
19:27: Tako postoji pogibao, ne samo da naš zanat propadne, nego da i hram velike božice Diane bude smatran za ništa i uništeno veličanstvo nje koju štuje cijela Azija i sav svijet.”
19:28: A kad su to čuli, napunili su se gnjevom te povikali govoreći: “Velika je Diana efeška!”
19:29: I cijeli se grad uskomešao, te su pošto su uhvatili Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike, složno odjurili u kazalište.
19:30: A kad je Pavao htio ući među narod, učenici mu nisu dopustili.
19:31: A i neki azijski poglavari, njegovi prijatelji, poslali su k njemu zamolivši ga neka se ne osmjeljuje ići u kazalište.
19:32: Jedni su pak vikali jedno, a drugi drugo, jer je skup bio zbunjen, a većina nije znala ni zašto su se skupili.
19:33: Tada su iz mnoštva izvukli Aleksandra, jer su ga Židovi gurali naprijed. Nato je Aleksandar mahnuo rukom htijući se obraniti pred narodom.
19:34: Ali kad su doznali da je Židov, svi su u jedan glas oko dva sata vikali: “Velika je Diana efeška!”
19:35: Tada je gradski tajnik umirio narod i rekao: “Ljudi! Efežani! Tko od ljudi ne zna da je grad Efez štovatelj hrama velike božice Diane i kipa koji je pao s Jupitera?
19:36: Budući da se tome ne može proturječiti, trebate ostati mirni i ništa ishitreno ne činiti!
19:37: Jer ovi ljudi koje ste doveli nisu ni pljačkaši crkava, niti su hulitelji vaše božice.
19:38: Stoga, ako Demetrije i ovi zanatlije što su s njim imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli, pa neka tuže jedni druge.
19:39: Ali ako tražite nešto drugo, to će se riješiti na zakonitome skupu,
19:40: jer smo u opasnosti da budemo optuženi za ovu današnju pobunu, ta ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli opravdati strku.”
19:41: A kad je to rekao, raspustio je skup.

Prethodno poglavlje
 ::: 
Sljedeće poglavlje


Preuzmi ovo poglavlje: HTML