Djela apostolska

Poglavlje 22

22:1
“Ljudi, braćo i očevi, poslušajte što vam sada imam reći u svoju obranu!”
22:2
A kad su čuli da im govori hebrejskim jezikom, još su više ušutjeli, a on je rekao:
22:3
“Ja sam uistinu Židov, rođen u Tarsu, gradu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovome gradu do nogu Gamalielovih te sam poučen točno po Zakonu očeva. I bio sam revan za Boga, kao što ste svi vi danas.
22:4
I ja sam taj Put progonio na smrt, vežući i predavajući u tamnice i muškarce i žene,
22:5
kao što mi to može posvjedočiti veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i primio pismo za braću te se zaputio u Damask da i one koji su bili tamo svezane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni.
22:6
I dogodilo se, dok sam tako putovao i došao blizu Damaska, da me je odjedanput oko podneva obasjala s neba velika svjetlost.
22:7
I pao sam na zemlju i čuo glas kako mi govori: ʻSavle, Savle, zašto me progoniš?ʼ
22:8
A ja sam odgovorio: ʻTko si ti, Gospodine?ʼ A on mi je rekao: ʻJa sam Isus Nazarećanin, kojega ti progoniš.ʼ
22:9
Oni što su bili sa mnom doista su vidjeli svjetlost i uplašili se, ali nisu čuli glas onoga koji mi je govorio.
22:10
Tada sam rekao: ʻŠto mi je činiti, Gospodine?ʼ A Gospodin mi je rekao: ʻUstani i pođi u Damask pa će ti se tamo reći sve što ti je određeno činiti!ʼ
22:11
A kako nisam zbog slave one svjetlosti ništa vidio, moji su me pratioci poveli za ruku te sam stigao u Damask.
22:12
A neki je Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, i na dobru glasa među svim Židovima koji ondje prebivaju,
22:13
došao k meni, približio se te mi rekao: ʻSavle, brate, progledaj!ʼ I istog sam časa pogledao u njega.
22:14
I rekao je: ʻBog očeva naših izabrao te da upoznaš njegovu volju i vidiš toga Pravednika te čuješ glas iz njegovih usta,
22:15
jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.
22:16
A sada, što oklijevaš? Ustani, krsti se i operi se od svojih grijeha prizivajući ime Gospodinovo!ʼ
22:17
I dogodilo se da kad sam se vratio u Jeruzalem i dok sam molio u Hramu, bio sam u zanosu,
22:18
te sam ga vidio gdje mi govori: ʻPožuri i brzo izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoje svjedočanstvo o meni!ʼ
22:19
A ja sam rekao: ʻGospodine, pa sami znaju da sam u tamnice zatvarao i tukao po svim sinagogama one koji vjeruju u tebe.
22:20
I kad se prolijevala krv tvoga mučenika Stjepana, i ja sam ondje stajao te odobravao da ga se ubije i čuvao odjeću onima koji su ga pogubili.ʼ
22:21
Nato mi je odgovorio: ʻIdi, jer ja ću te poslati daleko k Poganima!ʼ ”
22:22
I oni su ga saslušali sve do te riječi, a uto su podigli svoje glasove i rekli: “Makni takvoga sa zemlje jer nije pravo da on smije živjeti!”
22:23
I dok su oni tako vikali i odbacivali odjeću te bacali prašinu u zrak,
22:24
tisućnik je zapovjedio da ga odvedu u vojarnu i naredio da ga ispitaju bičevanjem kako bi doznao zbog čega toliko viču protiv njega.
22:25
No kad su ga rastezali remenjem, Pavao je rekao satniku koji je ondje stajao: “Zar je zakonom dopušteno bičevati čovjeka Rimljanina, i to neosuđenog?”
22:26
A kad je satnik to čuo, otišao je i izvijestio tisućnika govoreći: “Pazi što kaniš učiniti, jer je ovaj čovjek Rimljanin!”
22:27
Nato je tisućnik pristupio te mu rekao: “Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?” On je rekao: “Da.”
22:28
A tisućnik je odgovorio: “Ja sam za veliku svotu stekao tu slobodu.” A Pavao je rekao: “Ja sam se s tom slobodom rodio.”
22:29
Tada su odmah odstupili od njega oni koji su ga trebali ispitivati, a i tisućnik se prestrašio nakon što je saznao da je on Rimljanin i zato što ga je svezao.

Pavao pred Vijećem

22:30
Sutradan, pošto je htio točno doznati zašto ga Židovi optužuju, odriješio ga je od sveza pa je zapovjedio da se pojave veliki svećenici i sve njihovo Vijeće te je priveo Pavla i postavio ga pred njih.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje