2 Korinćanima

Poglavlje 2

1 A ovo sam u sebi odlučio: neću opet doći k vama u tjeskobi.

2:2

Jer ako ja vas žalostim, tko je taj koji će mene razveseliti ako ne onaj koga ja žalostim?

2:3

I pisao sam vam to isto da me, kad dođem, ne ražaloste oni koji bi me trebali razveseliti, pouzdajući se u sve vas da je moja radost, radost vas svih.

2:4

Jer sam vam pisao iz mnogih nevolja i tjeskobe srca s mnogim suzama, ne da bi se ražalostili, nego da bi upoznali preobilnu ljubav koju imam prema vama.

Opraštanje u ljubavi

2:5

A ako me je tko ražalostio, nije mene ražalostio, nego djelomično, da ne pretjerujem, sve vas.

2:6

Dosta je takvome ta kazna koja mu je dosuđena od većine.

2:7

Stoga mu vi, naprotiv, radije oprostite i utješite ga, da ga takva prevelika žalost ne shrva.

2:8

Zato vas zaklinjem, potvrdite svoju ljubav prema njemu.

2:9

Jer zbog toga sam vam i pisao, da bi spoznao vašu prokušanost, jeste li u svemu poslušni.

2:10

A kome vi nešto oprostite, opraštam i ja. Jer i ja ako sam kome što oprostio, kome sam to oprostio, radi vas sam to oprostio umjesto Krista,

2:11

da nas ne bi nadmudrio Sotona; jer nam nisu nepoznata njegova lukavstva.

Služba Novoga Zavjeta

2:12

A kad sam došao u Troadu propovijedati Kristovo evanđelje, premda su mi vrata bila otvorena u Gospodinu,

2:13

nisam imao spokoja u svom duhu, jer nisam našao Tita, svoga brata; nego, kad sam se oprostio s njima, otišao sam u Makedoniju.

2:14

A hvala Bogu, koji nam daje da uvijek odnosimo trijumf u Kristu i po nama širi na svakome mjestu miris spoznaje o njemu.

2:15

Jer smo Bogu Kristov miomiris, među onima koji su spašeni i među onima koji propadaju.

2:16

Jednima smo miris smrti za smrt, a drugima miris života za život. A tko je za ovo sposoban?

2:17

Jer mi nismo kao mnogi koji iskrivljuju riječ Božju; nego s iskrenošću, štoviše kao od Boga pred Bogom, u Kristu govorimo.