2 Kraljevima

Poglavlje 22

22:1: Jošija je bio osam godina star kad je počeo kraljevati i kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Majci njegovo ime je bilo Jedida, bila je kći Adaje iz Boskata.
22:2: I on je činio ono što je bilo ispravno u očima GOSPODNJIM i hodio u svemu putem Davida, oca svoga; nije skretao ni desno ni lijevo.
22:3: I dogodilo se, osamnaeste godine Jošijina kraljevanja, da je kralj poslao pisara Šafana, sina Azalije, sina Mešulamova, u Dom GOSPODNJI govoreći:
22:4: “Uzađi k Hilkiji, velikom svećeniku da on prebroji srebro koje je doneseno u Dom GOSPODNJI, koji su čuvari vrata sakupili od naroda.
22:5: I neka ga predaju u ruku onih što su obavljali posao, koji su i nadgledali Dom GOSPODNJI, a oni neka ga daju onima koji su obavljali posao koji je u Domu GOSPODNJEM, kako bi se popravile pukotine na Domu:
22:6: tesarima i graditeljima i zidarima; i neka se kupi građevno drvo i klesani kamen za popravak Doma.
22:7: Ali neka se kod njih ne radi račun za novac što je bio predan u ruku njihovu, zato što su oni vjerno radili.
22:8: Tada je Hilkija, veliki svećenik, rekao pisaru Šafanu: “Našao sam Knjigu Zakona u Domu GOSPODNJEM.” Zatim je Hilkija predao knjigu Šafanu i on ju je pročitao.
22:9: Zatim je pisar Šafan došao kralju i ponovo donio riječ kralju te rekao: “Sluge tvoje prikupile su novac koji se našao u Domu i predale ga u ruku onih što obavljaju posao, koji su i nadgledali Dom GOSPODNJI.”
22:10: Tada je pisar Šafan pokazao kralju govoreći: “Svećenik Hilkija predao mi je jednu knjigu.” I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.
22:11: I dogodilo se, kad je kralj čuo riječi Knjige Zakona, da je razderao svoju odjeću.
22:12: Zatim je kralj zapovjedio svećeniku Hilkiji i Ahikamu, sinu Šafanovu, i Akboru, sinu Mikajinu, i pisaru Šafanu i Asaiji, slugi kraljevom, govoreći:
22:13: “Idite, zatražite savjet od GOSPODA za mene, i za narod i za svu Judu u svezi riječi ove knjige koja je nađena; jer je velik gnjev GOSPODNJI što je planuo na nas, zato što očevi naši nisu poslušali riječi ove knjige, da izvrše sve ono što je zapisano glede nas.”
22:14: Tako su svećenik Hilkija te Ahikam i Akbor i Šafan i Asaija otišli k proročici Huldi, ženi Šaluma sina Tikve, sina Harhasova, čuvara garderobe (a ona je živjela u Jeruzalemu, u učilištu), te su razgovarali s njom.
22:15: I ona im je rekla: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:
22:16: Ovako govori GOSPOD: Evo, svalit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove; baš sve riječi knjige koju je kralj Judin čitao.
22:17: Zato što su me napustili i palili kâd drugim bogovima da bi me izazivali na srdžbu svim djelima ruku svojih, stoga će gnjev moj planuti protiv ovog mjesta i neće se ugasiti.’
22:18: No kralju Judinom koji vas je poslao da zatražite savjet od GOSPODA, njemu recite ovako: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov, u svezi riječi koje si čuo,
22:19: zato što ti je srce omekšalo i zato što si se ponizio pred GOSPODOM, pošto si čuo što sam govorio protiv ovog mjesta i protiv stanovnika njegovih, da će postati pustoš i prokletstvo, pa si razderao odjeću svoju i proplakao preda mnom, ja sam te i uslišio’, govori GOSPOD.
22:20: ‘Stoga evo, ja ću te pridružiti očevima tvojim i ti ćeš se u miru pridružiti grobu svome, i očima svojim nećeš gledati sve zlo koje ću ja svaliti na ovo mjesto.’ ” I oni su tu riječ odnijeli kralju.