2 Kraljevima

Poglavlje 4

4:1: A neka žena, od žena proročkih sinova, zavapila je k Elizeju govoreći: “Tvoj sluga, moj muž, je umro, a ti znaš da se tvoj sluga bojao GOSPODA. I došao je vjerovnik da mi uzme moja dva sina da budu robovi.”
4:2: Nato joj je Elizej rekao: “Što da učinim za tebe? Reci mi, što imaš u kući?” A ona je rekla: “Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja.”
4:3: Tada je rekao: “Idi, posudi od svih svojih okolnih susjeda posude, i to prazne posude; ne posuđuj malo!
4:4: A kad se vratiš unutra, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima pa nalijevaj u sve te posude te one koje su pune stavljaj na stranu.”
4:5: Tako je ona otišla od njega te zatvorila vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj donosili posude, a ona je nalijevala.
4:6: I dogodilo se, kad su se posude napunile da je ona rekla svome sinu: “Dodaj mi još jednu posudu!” A on joj je rekao: “Nema više posuda.” I ulje je stalo.
4:7: Tada je došla i ispričala to čovjeku Božjem. Nato je on rekao: “Idi, prodaj ulje i plati svoj dug te živi od ostatka, ti i tvoji sinovi!”
4:8: I zbilo se jednoga dana da je Elizej prolazio kroz Šunem gdje je bila jedna sjajna žena. I ona ga je prinudila da svrati jesti kruha. I zbilo se tako, da kad god bi blizu prolazio, svratio je ondje jesti kruha.
4:9: I ona je rekla svome mužu: “Evo sada, shvaćam da je sveti čovjek Božji ovaj koji često prolazi pokraj nas.
4:10: Načinimo malu odaju, molim te, nad zidom te za njega postavimo ondje postelju i stol i stolicu i svijećnjak. I neka bude, kad dođe k nama, da se skloni ondje.”
4:11: I zbilo se jednoga dana da je on došao onamo te se sklonio u tu odaju te legao ondje.
4:12: Zatim je rekao svome slugi Gehaziju: “Pozovi tu Šunamku!” I kad ju je pozvao, ona je stala pred njega.
4:13: Nato mu je rekao: “Kaži joj sad: ‘Evo, pobrinula si se za nas svakojakom pažnjom. Što da se učini za tebe? Hoćeš li da se za tebe govori kralju ili zapovjedniku vojske?’ ” Nato je ona odgovorila: “Ja živim usred svoga naroda.”
4:14: Nato je on upitao: “Što onda da se učini za nju?” A Gehazi je odgovorio: “Uistinu ona nema sina, a muž joj je star.”
4:15: Tada je on rekao: “Dozovi je!” I kad ju je dozvao, stala je na vrata.
4:16: Zatim je rekao: “Dogodine u ovo doba, ti ćeš zagrliti sina.” Nato je ona rekla: “Ne, gospodaru moj, ti čovječje Božji, ne laži sluškinji svojoj!”
4:17: I žena je začela i rodila sina, u ono doba, kako joj je Elizej rekao, dogodine.
4:18: A kad je dječak porastao, zbilo se to jednoga dana da je izašao k svome ocu, k žeteocima.
4:19: I rekao je ocu svome: “Moja glava, moja glava!” Nato je on zapovjedio jednom momku: “Odnesi ga njegovoj majci!”
4:20: I kad ga je ovaj uzeo i odveo ga njegovoj majci, dječak je sjedio na njezinim koljenima sve do podneva i onda je umro.
4:21: Tada je ona otišla gore i položila ga na postelju Božjega čovjeka. Zatim je zatvorila vrata za njim i otišla van.
4:22: Onda je pozvala svoga muža i rekla: “Pošalji mi, molim te, jednoga od momaka i jednog magarca da otrčim do čovjeka Božjeg i vratim se.”
4:23: Nato je on rekao: “Zašto danas hoćeš ići k njemu? Niti je mlađak niti Šabat.” A ona je rekla: “Bit će dobro!”
4:24: Zatim je osamarila magarca i rekla svome slugi: “Povedi i kreni! Ne zadržavaj svoje jahanje zbog mene, osim ako ti ne naložim.”
4:25: Tako je otišla i došla k Božjem čovjeku na goru Karmel. I dogodilo se, kad ju je Božji čovjek ugledao izdaleka, da je rekao svome slugi Gehaziju: “Gle, tamo je ona Šunamka.
4:26: Otrči sada, molim te, njoj u susret i pitaj je: ‘Jesi li ti dobro? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete dobro?’ ” Nato je ona odgovorila: “Dobro smo.”
4:27: A kad je došla do Božjeg čovjeka na brdo, obujmila mu je noge. No Gehazi se približio da se odmakne. Uto je Božji čovjek rekao: “Pusti je jer joj je duša izmučena. A GOSPOD je nešto sakrio od mene i nije mi ništa rekao.”
4:28: Nato je ona rekla: “Zar sam ja zaželjela sina od svoga gospodara? Nisam li govorila: ‘Nemoj me zavaravati?’ ”
4:29: Tada je on rekao Gehaziju: “Opaši bokove svoje i uzmi moj štap u ruku svoju pa idi! Ako nekoga susretneš, ne pozdravljaj ga; i ako te netko pozdravi, ne odgovaraj mu. A moj štap položi na lice dječaka.”
4:30: A dječakova majka je rekla: “Tako mi života GOSPODNJEG i tako mi života duše tvoje, neću te ostaviti!” Nato je on ustao i počeo je slijediti.
4:31: A Gehazi je pošao prije njih i položio štap na lice dječaka, ali nije bilo ni glasa ni odaziva. Zato se vratio njemu u susret te mu je ispričao, govoreći: “Dječak se nije probudio.”
4:32: A kad je Elizej ušao u kuću, gle, dječak je bio mrtav, položen na njegovoj postelji.
4:33: Stoga je ušao i zatvorio vrata za njima dvojicom te se pomolio GOSPODU.
4:34: Zatim se popeo i legao na dječaka te je stavio svoja usta na njegova usta i svoje oči na njegove oči i svoje ruke na njegove ruke; i ispružio se nad dječakom te se dječakovo tijelo ugrijalo.
4:35: Onda se vratio i prošetao po kući amo i tamo. Zatim se popeo i ispružio nad njim. Tada je dječak kihnuo sedam puta, i otvorio je dječak oči svoje.
4:36: Nato je on pozvao Gehazija i rekao: “Pozovi tu Šunamku.” Tako ju je pozvao. A kad je ona ušla k njemu, rekao je: “Uzmi sina svoga.”
4:37: Nato je ušla i pala mu do nogu te se poklonila do zemlje. Zatim je uzela svoga sina te izašla.
4:38: A Elizej se vratio u Gilgal, a u zemlji je zavladala glad. I dok su proročki sinovi sjedili pred njim, rekao je svome slugi: “Pristavi veliki lonac i skuhaj varivo za sinove proročke.”
4:39: I jedan je otišao u polje da nabere bilje; i našao je divlju lozu i nabrao je s nje puno krilo divljih tikvica. Zatim je došao i narezao ih u lonac s varivom, jer ih nisu raspoznavali.
4:40: Tako su nalijevali ljudima da jedu. I dogodilo se, dok su počeli jesti to varivo, da su povikali i rekli: “Čovječe Božji, smrt je u loncu!” I nisu mogli to jesti.
4:41: No on je rekao: “Donesite brašna!” I bacio ga je u lonac te rekao: “Nalijte ljudima neka jedu!” I nije više bilo ničega štetnoga u loncu.
4:42: Tada je došao neki čovjek iz Baalšališe te donio Božjem čovjeku kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i punu torbu klasova žita. A on je rekao: “Daj ljudima neka jedu!”
4:43: A njegov službenik je rekao: “Što, zar da to postavim pred stotinu ljudi?” On je još rekao: “Daj ljudima neka jedu, jer ovako govori GOSPOD: ‘Jest će i još će od toga preostati.’ ”
4:44: Tako je postavio pred njih te su jeli i još je od toga preostalo, prema riječi GOSPODNJOJ.