2 Samuelova

Poglavlje 12

12:1: Tada je GOSPOD poslao Natana k Davidu. I on je ušao k njemu te mu rekao: “U nekom gradu bila su dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan.
12:2: Bogataš je imao silno mnogo stada i krda.
12:3: A siromah nije imao ništa, osim jedne male ovčice koju je bio kupio te je hranio. I ona je rasla uz njega i uz njegovu djecu; jela je od njegove hrane i pila je iz njegove čaše; i ležala je na njegovu krilu i bila mu je kao kći.
12:4: I došao je neki putnik k bogatom čovjeku, a on je žalio uzeti od svojih stada i svojih krda da priredi za putnika koji je došao k njemu. Nego je uzeo ovčicu onoga siromaha i priredio je za čovjeka koji je došao k njemu.”
12:5: Nato je Davidova srdžba žestoko planula na toga čovjeka te je rekao Natanu: “Tako mi života GOSPODNJEG, čovjek koji je to učinio zasigurno mora umrijeti!
12:6: I četverostruko će nadoknaditi ovcu zato što je to učinio i zato što se nije sažalio!”
12:7: Tada je Natan rekao Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom i ja sam te izbavio iz ruke Šaulove.
12:8: I dao sam ti kuću tvoga gospodara i žene tvoga gospodara u krilo tvoje, i dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako je to bilo premalo, dodao bih ti još ovo i ono.
12:9: Zašto si prezreo zapovijed GOSPODNJU te učinio zlo u njegovim očima? Ti si ubio mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo da ti bude žena. I pogubio si njega mačem sinova Amonovih.
12:10: Stoga sada od doma tvoga mač više nikada neće odstupiti, zato što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’
12:11: Ovako govori GOSPOD: ‘Evo ja ću podići na tebe zlo iz tvoga vlastitog doma. I uzet ću tvoje žene pred očima tvojim i dat ću ih bližnjemu tvome, a on će lijegati s tvojim ženama pred očima ovoga sunca.
12:12: Jer ti si to radio potajno, ali ja ću to učiniti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!’ ”
12:13: Tada je David rekao Natanu: “Sagriješio sam protiv GOSPODA!” A Natan je rekao Davidu: “GOSPOD je već maknuo grijeh tvoj; nećeš umrijeti.
12:14: Ali zato što si tim djelom dao veliku priliku neprijateljima GOSPODNJIM da hule, dijete što ti se rodilo isto tako će zasigurno umrijeti!”
12:15: Zatim je Natan otišao svojoj kući. A GOSPOD je udario dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se jako razboljelo.
12:16: Stoga je David zaklinjao Boga za dijete: i David je postio, i ulazio, i ležao svu noć na zemlji.
12:17: Tada su starješine doma njegova ustale i otišle do njega da ga podignu sa zemlje, ali on nije htio i nije jeo kruha s njima.
12:18: I dogodilo se sedmog dana da je dijete umrlo. A sluge Davidove bojale su se reći mu da je dijete umrlo. Jer su govorili: “Gle, dok je dijete bilo još živo, govorili smo mu, a on nije htio slušati naš glas. Kako će se tek onda uznemiriti, ako mu kažemo da je dijete umrlo?”
12:19: No David je opazio da su njegove sluge šaptale pa je David shvatio da je dijete umrlo. Stoga je David upitao svoje sluge: “Je li dijete umrlo?” A oni su rekli: “Umrlo je.”
12:20: Tada je David ustao sa zemlje i okupao se i pomazao se i presvukao svoju odjeću. Zatim je ušao u Dom GOSPODNJI te iskazao štovanje. Onda se vratio svojoj kući; i kad je zatražio, poslužili su kruh pred njim, te je jeo.
12:21: Nato su mu sluge njegove rekle: “Što je to da si to napravio? Postio si i plakao dok je dijete bilo živo; a sada, kad je dijete umrlo, ustao si i jeo kruha!”
12:22: A on je rekao: “Dok je dijete još bilo živo, postio sam i plakao jer sam govorio: ‘Tko zna možda mi GOSPOD bude milostiv pa dijete preživi?’
12:23: Ali sada, ono je umrlo, zašto da ja postim? Mogu li ga ponovo vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni.”
12:24: Zatim je David utješio svoju ženu Batšebu i ušao k njoj te legao s njom. I ona je rodila sina te mu je on nadjenuo ime Salomon. I GOSPOD ga je zavolio.
12:25: I poručio je to po ruci proroka Natana; a on mu je nadjenuo ime Jedidija, zbog GOSPODA.
12:26: Zatim je Joab zaratio protiv Rabe sinova Amonovih i osvojio kraljevski grad.
12:27: Tada je Joab poslao glasnike k Davidu i rekao: “Zaratio sam protiv Rabe i osvojio grad na vodi.
12:28: Stoga sada sakupi preostali narod i utabori se nasuprot gradu i osvoji ga; da ne bih ja osvojio grad te da ne bude nazvan po mojem imenu.”
12:29: I sakupio je David sav narod te su pošli na Rabu te zaratili protiv nje i osvojili je.
12:30: Tada je skinuo krunu s glave njihovog kralja, a njezina težina bila je jedan zlatni talent s dragim kamenjem. I bila je stavljena na Davidovu glavu. I on je odnio iz grada jako obilan plijen.
12:31: A narod koji je bio u njemu izveo je i postavio ga pod pile i pod željezne pijuke i pod željezne sjekire te ih proveo kroz peć za opeke. I to je učinio svim gradovima sinova Amonovih. Tako se David i sav narod vratio u Jeruzalem.