Danijel

Poglavlje 10

10:1: Treće godine Kira, kralja perzijskoga, riječ je bila objavljena Danijelu, kome je ime bilo prozvano Beltešazar. I ta riječ bila je istinita: ali vrijeme određenja je bilo dugo. A on je razumio tu riječ, i imao je razumijevanje tog viđenja.
10:2: U te dane ja, Danijel, tugovao sam tri puna tjedna.
10:3: Nisam jeo ukusnog kruha, ni meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se ničime pomazao sve dok se nisu navršila puna tri tjedna.
10:4: A dvadeset i četvrtoga dana prvoga mjeseca, dok sam ja bio na obali velike rijeke, koja jest Hidekel.
10:5: Tada sam podigao oči svoje i pogledao, i gle: jedan čovjek odjeven u lan, čiji su bokovi bili opasani čistim zlatom iz Ufaza.
10:6: I tijelo mu je bilo poput berila, a lice kao pojava munje, i oči mu kao luči ognjene, a ruke njegove i noge njegove bojom su poput mjedi ulaštene, a glas riječi njegovih kao glas mnoštva.
10:7: I jedini ja, Danijel, gledao sam to viđenje, jer ljudi koji su bili sa mnom nisu vidjeli to viđenje, ali ih spopao silan strah te su pobjegli da se sakriju.
10:8: Stoga sam ja ostao sâm i vidio to veliko viđenje; i nije ostalo snage u meni: krasota mi se promijenila u pokvarenost, i snagu nisam zadržao.
10:9: Ipak sam čuo glas riječi njegovih, i kad sam začuo glas riječi njegovih, tada sam bio u dubokom snu na licu svome, a lice mi prema zemlji.
10:10: I gle, jedna me je ruka dotakla te me podigla na koljena i na dlanove ruku mojih.
10:11: Zatim mi je rekao: “Danijele, čovječe jako omiljeni, razumij riječi koje ti ja govorim i stani uspravno, jer ja sam sada poslan k tebi.” I dok mi je govorio te riječi, ustao sam drhteći.
10:12: Tada mi je rekao: “Ne boj se, Danijele, jer od prvoga dana kad si upravio srce svoje da bi razumio i da bi se profinio pred Bogom svojim, tvoje su se riječi čule i ja sam došao zbog tvojih riječi.
10:13: No knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali, gle, Mihael, jedan od glavara knezova, došao mi je pomoći. I ostao sam ondje sa kraljevima perzijskim.
10:14: A sada sam došao da ti pojasnim što će snaći tvoj narod u narednim danima. Jer je to viđenje za mnogo dana.”
10:15: I kad mi je izrekao takve riječi, usmjerio sam lice svoje prema zemlji i zanijemio.
10:16: I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotaknuo se usana mojih. Nato sam otvorio usta svoja te progovorio i rekao onome koji je stajao preda mnom: “Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzele su me muke i nisam zadržao snagu.
10:17: Jer kako može sluga ovog gospodara svoga govoriti s onim gospodarom mojim? Jer u vezi mene, u meni nije preostalo snage niti je dah u meni ostao.”
10:18: Tada je onaj što je izgledom nalik čovjeku ponovo došao i dotaknuo me te me ojačao.
10:19: Zatim je rekao: “Ne boj se, jako omiljeni! Mir neka ti je! Budi jak! Da, budi jak!” I dok mi je to govorio, ojačao sam i rekao: “Neka gospodar moj govori, jer si me ojačao!”
10:20: Tada je on rekao: “Znaš li zašto sam došao k tebi? A sada ću se vratiti da se borim s knezom Perzije; a čim ja odem, gle, doći će knez Grčke.
10:21: Ali ću ti pokazati što je zabilježeno u spisima istinskim. I nema nikoga tko bi se održao sa mnom u tome, osim Mihaela, kneza vašega.