Danijel

Poglavlje 6

6:1: Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom stotinu i dvadeset knezova koji trebaju biti nad svim kraljevstvom.
6:2: A nad njima trojicu predstojnika, od kojih je prvi bio Danijel, da knezovi mogu njima polagati račun da kralj ne bi pretrpio štetu.
6:3: Tada je taj Danijel počeo prednjačiti nad predstojnicima i knezovima, zato što je u njemu bio izvanredan duh; i kralj je mislio postaviti ga nad svim kraljevstvom.
6:4: Tada su predstojnici i knezovi tražili povod kako bi našli nešto protiv Danijela u vezi s kraljevstvom. No nisu mogli naći nikakvog povoda ni krivice, zato što je on bio vjeran, niti se bilo kakva pogreška ili krivica nije mogla pronaći u njemu.
6:5: Nato su ti ljudi rekli: “Nećemo naći nikakvog povoda protiv toga Danijela, osim da nađemo nešto protiv njega u vezi zakona njegovog Boga.”
6:6: Tada su se ovi predstojnici i knezovi sakupili kod kralja te mu rekli ovo: “Kralju Darije, živ bio zauvijek!
6:7: Svi predstojnici kraljevstva, poglavari i knezovi, savjetnici i zapovjednici dogovorili su se da se donese kraljevska odredba i izda strogi ukaz da svaki onaj koji bi se u roku od trideset dana obratio molbom na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, bit će bačen u lavovsku jamu.
6:8: Sada, kralju, potvrdi taj ukaz i potpiši taj spis da se ne može promijeniti, prema medijskom i perzijskom zakonu, koji je neopoziv!”
6:9: Nato je kralj Darije potpisao spis i ukaz.
6:10: A kad je Danijel saznao da je spis potpisan, otišao je u svoju kuću; a prozori u njegovoj odaji bili su otvoreni prema Jeruzalemu, on je tri puta na dan kleknuo na svoja koljena i molio i zahvaljivao pred Bogom svojim, onako kako je on to i prije činio.
6:11: Nato su se ovi ljudi sakupili i našli Danijela kako moli i upućuje molbe Bogu svome.
6:12: Tada su pristupili i progovorili pred kraljem u svezi kraljevskog ukaza: “Nisi li ti potpisao ukaz da će svaki čovjek koji bi se u roku od trideset dana obratio molbom na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, biti bačen u lavovsku jamu?” Kralj je odgovorio i rekao: “Ta odluka je istinita, prema medijskom i perzijskom zakonu, koji je neopoziv.”
6:13: Tada su oni odgovorili i rekli pred kraljem: “Taj Danijel, onaj koji je od sinova sužanjstva Judinog, ne obazire se na tebe, kralju, ni na ukaz koji si potpisao, nego tri puta na dan upućuje molbu svoju.”
6:14: Tada se kralj, kada je čuo te riječi, jako ozlovoljio u sebi i upravio srce na Danijela da ga izbavi. I sve do sunčeva zalaska trudio se da ga izbavi.
6:15: Tada su se ovi ljudi sakupili kod kralja te govorili kralju: “Znaj, kralju, da je zakon medijski i perzijski takav da se nijedan ukaz ni odredba koju kralj donosi ne može promijeniti!”
6:16: Tada je kralj zapovjedio da dovedu Danijela i bace ga u lavovsku jamu. A kralj je progovorio i rekao Danijelu: “Bog tvoj, kome neprestano služiš, on će te izbaviti.”
6:17: Zatim su donijeli jedan kamen i položili ga jami na ulaz. I kralj ga je zapečatio pečatnjakom svojim i pečatnjakom velikaša svojih, da se nakana glede Danijela ne mijenja.
6:18: Tada je kralj otišao u svoj dvor i proveo noć posteći, nisu ni glazbala donosili pred njega; i san je njegov otišao od njega.
6:19: Tada je kralj ustao u rano jutro, i žurno pošao k lavovskoj jami.
6:20: I kad je došao do jame, vapio je žalosnim glasom k Danijelu; zatim je kralj progovorio i rekao Danijelu: “Danijele, slugo Boga živoga, kome neprestano služiš, je li te Bog tvoj mogao izbaviti od lavova?”
6:21: Nato je Danijel rekao kralju: “Kralju, živ bio zauvijek!
6:22: Moj Bog poslao je svog anđela, i zatvorio je ralje lavovima tako da mi nisu naudili. Jer ja sam se našao nedužan pred njim, a i pred tobom, kralju, nisam počinio nikakvo zlo.”
6:23: Tada se kralj jako razveselio zbog njega i zapovjedio da Danijela izvade iz jame. Tako je Danijel bio izvađen iz jame, i nikakva ozljeda nije se našla na njemu, zato što je vjerovao u svoga Boga.
6:24: Zatim je kralj zapovjedio te su doveli one ljude koji su optužili Danijela te su ih bacili u lavovsku jamu, njih, djecu njihovu i žene njihove: i lavovi su ih savladali i smrskali im sve kosti njihove, dok još nisu ni došli do dna jame.
6:25: Nato je kralj Darije napisao svim narodima, nacijama i jezicima što prebivaju po svoj zemlji: “Mir vam se umnožio!
6:26: Donio sam ukaz da po svoj vladavini mojega kraljevstva ljudi drhte i strepe pred Bogom Danijelovim: jer je on živi Bog, i postojan je zauvijek, i kraljevstvo njegovo je ono koje nikada neće propasti i vladavina njegova trajat će sve do svršetka!
6:27: On izbavlja i spašava, i čini znakove i čudesa na nebu i na zemlji! On je izbavio Danijela od snage lavova!”
6:28: Tako je Danijel napredovao za kraljevanja Darija i za kraljevanja Kira Perzijanca.