Djela apostolska

Poglavlje 16

16:1: Tada je stigao u Derbu i Listru. I gle, ondje je bio neki učenik imenom Timotej, sin neke žene Židovke koja je povjerovala, a otac mu je bio Grk,
16:2: koji je imao dobro svjedočanstvo od braće u Listri i Ikoniju.
16:3: Njega je Pavao htio povesti sa sobom te ga je uzeo i obrezao zbog Židova koji su bili u onim mjestima: jer su svi znali da mu je otac bio Grk.
16:4: I kako su prolazili kroz gradove, predavali su im da drže ukaze koje su odredili apostoli i starješine u Jeruzalemu.
16:5: I tako su se crkve učvršćivale u vjeri i svakodnevno brojčano povećavale.
16:6: A kad su prošli kroz Frigiju i galacijsku pokrajinu, Duh Sveti im je zabranio propovijedati riječ u Aziji.
16:7: Nakon toga došli su u Miziju te pokušali doći u Bitiniju, ali im Duh nije dopustio.
16:8: I prolazeći kroz Miziju, sišli su u Troadu.
16:9: I noću se Pavlu pojavilo viđenje: stajao je neki čovjek iz Makedonije i molio ga govoreći: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!”
16:10: A odmah poslije tog viđenja nastojali smo poći u Makedoniju, uvjereni da nas je Gospodin pozvao propovijedati im evanđelje.
16:11: Zato smo zaplovili iz Troade te krenuli ravno u Samotraku, a sljedećeg dana u Neapol,
16:12: a odande u Filipe, koji je glavni grad tog dijela Makedonije, i rimska kolonija. I u tom smo gradu ostali nekoliko dana.
16:13: A na Šabat smo izašli izvan grada prema rijeci gdje se obično održavala molitva te smo sjeli i govorili ženama koje su se ondje sakupile.
16:14: A slušala nas je neka žena imenom Lidija, prodavačica purpura iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: Gospodin je otvorio njezino srce te se priklonila onome što je Pavao govorio.
16:15: A kad je bila krštena ona i njezini ukućani, zamolila nas je govoreći: “Ako prosudite da sam vjerna Gospodinu, dođite u moju kuću i ostanite!” I primorala nas je.
16:16: I dogodilo se, dok smo išli na molitvu, da nas je srela neka sluškinja opsjednuta vračarskim duhom. Ona je vračajući pribavljala veliku dobit svojim gospodarima.
16:17: Ova je slijedila Pavla i nas te vikala govoreći: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega, koji nam navješćuju put spasenja.”
16:18: I to je činila mnogo dana. A Pavao se, pošto se ražalostio, okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista izađi iz nje!” I u isti je čas izašao.
16:19: A kad su vidjeli njezini gospodari da im je nestala nada u dobitak, pograbili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred gradske vladare.
16:20: I priveli su ih k predstojnicima govoreći: “Ovi ljudi, koji su Židovi, preko mjere uznemiruju naš grad,
16:21: i poučavaju običaje koje nama kao Rimljanima nije zakonom dopušteno prihvaćati ni obdržavati.”
16:22: Tada je mnoštvo zajednički ustalo protiv njih, a predstojnici su s njih strgali odjeću i zapovjedili da se išibaju.
16:23: I kad su im dali mnogo udaraca, bacili su ih u tamnicu i zapovjedili tamničaru da ih dobro čuva,
16:24: koji ih je, pošto je primio takvu zapovijed, bacio u unutarnju tamnicu te im noge stavio u klade.
16:25: A oko ponoći Pavao i Sila su molili i pjevali hvale Bogu, a zatvorenici su ih slušali.
16:26: Tada je odjednom nastao jak potres tako da su se uzdrmali temelji zatvora. I odmah su se otvorila sva vrata i svima su spali okovi.
16:27: A kad se tamničar probudio iz sna, pa kad je vidio otvorena vrata tamnice, izvadio je svoj mač te se htio ubiti, pretpostavljajući da su zatvorenici pobjegli.
16:28: No Pavao je povikao jakim glasom, govoreći: “Ne čini sebi nikakvo zlo, jer smo svi ovdje!”
16:29: Tada je zatražio svjetlo i uletio unutra pa je počeo drhtati te je pao pred Pavla i Silu.
16:30: Zatim ih je izveo van i rekao: “Gospodo, što moram činiti da se spasim?”
16:31: A oni su rekli: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista, pa ćeš biti spašen ti i tvoj dom!”
16:32: I govorili su riječ Gospodinovu njemu i svima u njegovom domu.
16:33: I uzeo ih je u isti noćni čas i oprao im rane pa je odmah bio kršten, on i svi njegovi.
16:34: A kad ih je uveo u svoj dom, postavio je jelo pred njih, te se radovao sa svim domom svojim, što je povjerovao u Boga.
16:35: A kad je svanuo dan, predstojnik je poslao narednike govoreći: “Pusti one ljude.”
16:36: A tamničar je dojavio te riječi Pavlu: “Predstojnici su poslali da vas pustim. Stoga sada izađite i idite u miru!”
16:37: Ali im je Pavao rekao: “Javno su nas, iako smo Rimljani, neosuđene izudarali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno otpuste? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!”
16:38: A narednici su dojavili te riječi predstojnicima, a ovi su se prestrašili kad su čuli da su oni Rimljani,
16:39: pa su se došli ispričati te ih izveli i zamolili da napuste grad.
16:40: A oni su izašli iz tamnice i ušli u Lidijinu kuću, i kad su vidjeli braću, utješili su ih i otišli.