Djela apostolska 23 - KJV

Djela apostolska

Poglavlje 23

1 A Pavao je uperio pogled u Vijeće i rekao: “Ljudi! Braćo! Ja sam u svemu živio čiste savjesti pred Bogom do ovog dana.”

23:2
A veliki svećenik Ananija zapovjedio je onima koji su stajali do njega da ga udare po ustima.
23:3
Tada mu je Pavao rekao: “Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! Jer ne sjedaš li ti da mi sudiš po Zakonu pa zar protivno Zakonu zapovijedaš da me udaraju?”
23:4
A oni koji su stajali pored, rekli su: “Velikog svećenika Božjega pogrđuješ?”
23:5
Nato je Pavao rekao: “Nisam znao, braćo, da je on veliki svećenik; jer je zapisano: ʻNe govori zlo o glavaru svoga naroda!ʼ ”
23:6
Budući da je Pavao znao da su oni jednim dijelom saduceji, a drugim farizeji, povikao je u Vijeću: “Ljudi! Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih ispituje me se!”
23:7
A kad je on to rekao, nastalo je prepiranje između farizeja i saduceja pa se mnoštvo podijelilo.
23:8
Jer saduceji tvrde da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duha, dok farizeji priznaju oboje.
23:9
I nastala je velika vika te su pismoznanci farizejske sljedbe ustali i suprotstavili se govoreći: “Mi ne nalazimo nikakva zla na tom čovjeku. A što ako mu je govorio duh ili anđeo. Nemojmo se protiv Boga boriti.”
23:10
I kad je nastao veliki razdor, tisućnik se pobojao da Pavla ne rastrgaju na komade te je zapovjedio vojnicima da siđu pa da ga na silu otmu između njih i dovedu u vojarnu.
23:11
A iduće je noći stao kraj njega Gospodin te rekao: “Raspoloži se, Pavle! Jer kako si za mene svjedočio u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.”

Urota za smaknuće Pavla

23:12
A kad je svanuo dan, udružili su se neki od Židova te su sebe obvezali prokletstvom govoreći da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
23:13
A bilo je više od četrdeset njih koji su skovali tu urotu.
23:14
Oni su došli k velikim svećenicima i starješinama te rekli: “Obvezali smo se velikim prokletstvom da nećemo ništa jesti dok ne ubijemo Pavla.
23:15
Stoga vi sada zajedno s Vijećem zatražite tisućnika da vam ga sutra dovede kao da se želite pomnije raspitati o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije negoli se on približi.”
23:16
Ali kad je sin Pavlove sestre dočuo za njihovu zasjedu, otišao je i ušao u vojarnu te dojavio Pavlu.
23:17
Tada je Pavao dozvao k sebi jednoga od satnika te mu rekao: “Ovog mladića odvedi k tisućniku jer mu ima nešto dojaviti!”
23:18
Tada ga je on uzeo i odveo k tisućniku te rekao: “Zatvorenik Pavao dozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi. Ima ti nešto za reći.”
23:19
Zatim ga je tisućnik uzeo pod ruku i odveo u stranu nasamo pa ga upitao: “Što mi to imaš dojaviti?”
23:20
A on je rekao: “Židovi su se dogovorili zamoliti te da sutra dovedeš Pavla u Vijeće kao da se žele nešto pomnije raspitati o njemu.
23:21
Ali nemoj se dati nagovoriti, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset ljudi koji su sebe obvezali zakletvom da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju; već sada su spremni i čekaju tvoje obećanje.”
23:22
Nato je tisućnik otpustio mladića i naredio mu: “Nikome ne govori da si mi to otkrio.”

Pavao premješten u Cezareju

23:23
Zatim je dozvao dvojicu satnika govoreći: “Pripremite dvije stotine vojnika da u treći noćni sat sa sedamdeset konjanika i dvije stotine kopljanika krenu u Cezareju,
23:24
i za marvu se pobrinite na koju postavite Pavla i dovedite ga zdravog k upravitelju Feliksu!”
23:25
A napisao je pismo ovoga sadržaja:
23:26
“Klaudije Lizija preuzvišenom upravitelju Feliksu. Zdravo!
23:27
Ovoga su čovjeka uhvatili Židovi i namjeravali su ga ubiti; nato sam došao s vojskom i izbavio ga pošto sam saznao da je Rimljanin.
23:28
A kad sam htio točno saznati razlog zbog kojeg ga optužuju, odveo sam ga u njihovo Vijeće.
23:29
Uvidio sam da ga optužuju zbog pitanja iz njihovog Zakona, ali da nema nikakve krivnje po kojoj bi zaslužio smrt ili okove.
23:30
A kad su mi dojavili za zasjedu što su je tom čovjeku postavili Židovi, odmah sam ga poslao k tebi i dao zapovijed i njegovim tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Budi zdravo!”
23:31
Tada su vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeli Pavla te ga noću odveli u Antipatridu.
23:32
Sutradan su ostavili konjanike da s njime pođu dalje, a oni su se vratili u vojarnu.
23:33
Ovi, kad su došli u Cezareju, i uručili pismo upravitelju, predstavili su mu i Pavla.
23:34
A kad je upravitelj pročitao pismo, upitao ga iz koje je pokrajine. I kad je shvatio da je iz Cilicije,
23:35
rekao je: “Saslušat ću te kad stignu i tvoji tužitelji.” I zapovjedio je da ga čuvaju u Herodovoj sudnici.