Djela apostolska

Poglavlje 4

4:1: I dok su oni još govorili narodu, pristupili su im svećenici i zapovjednik Hrama i saduceji,
4:2: ojađeni što su poučavali narod i propovijedali uskrsnuće od mrtvih kroz Isusa.
4:3: I digli su na njih ruke i stavili ih u pritvor do sutra, jer je već bila večer.
4:4: Ipak su mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovali te je broj muškaraca došao na oko pet tisuća.
4:5: I dogodilo se sutradan da su se njihovi glavari, i starješine, i pismoznanci,
4:6: i veliki svećenik Anas, i Kaifa, i Ivan, i Aleksandar, i svi koji su bilo od velikosvećeničkoga roda, sakupili u Jeruzalemu.
4:7: A kad su ih postavili u sredinu, upitali su ih: “Kojom snagom ili po kojem ste imenu vi to učinili?”
4:8: Tada im je Petar, pun Duha Svetoga, rekao: “Glavari naroda i starješine Izraelove!
4:9: Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog nemoćnom čovjeku, po kojem je ovaj ozdravio,
4:10: neka bude znano svima vama i cijelom narodu izraelskom: Po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, a kojega je Bog uskrsnuo od mrtvih, po njemu ovaj čovjek pred vama stoji zdrav.
4:11: Ovo je kamen koji ste vi graditelji odbacili, a koji je postao ugaoni zaglavnjak.
4:12: Nema spasenja ni u kome drugom, jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome mi trebamo biti spašeni.”
4:13: A kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu hrabrost, a uvidjeli su da su to ljudi neuki i neupućeni, čudili su se te su shvatili da su oni bili s Isusom.
4:14: I kad su vidjeli čovjeka koji je bio ozdravljen kako stoji s njima, nisu mogli reći ništa protiv toga.
4:15: Ali kad su im zapovjedili da izađu iz vijećnice, počeli su raspravljati među sobom,
4:16: govoreći: “Što da učinimo s tim ljudima? Jer doista, po njima se dogodilo očito čudo poznato svim stanovnicima Jeruzalema i mi to ne možemo zanijekati.
4:17: Ali da se ovo još više ne raširi među narodom, strogo im zaprijetimo da više nikome ne govore u to ime.”
4:18: Zatim su ih pozvali te im zapovjedili da više nipošto ne govore i ni ne poučavaju u Isusovo ime.
4:19: Ali su im Petar i Ivan odgovorivši rekli: “Prosudite je li pred Bogom ispravno slušati vas više negoli Boga!
4:20: Jer mi ne možemo ne govoriti ono što smo vidjeli i čuli.”
4:21: Kako nisu mogli naći ništa za što bi ih kaznili, nadalje su im zaprijetili te ih pustili zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
4:22: Jer čovjeku na kojem se dogodilo to čudo ozdravljenja bilo je preko četrdeset godina.
4:23: A nakon što su bili pušteni, otišli su k svojima te im javili sve što su im rekli glavari svećenički i starješine.
4:24: A kad su oni to čuli, složno su podigli glas k Bogu i rekli: “Gospodine, ti si Bog, koji si načinio nebo, i zemlju, i more i sve ono što je u njima,
4:25: koji si rekao na usta svojega sluge Davida: ʻZašto bjesne pogani i narodi smišljaju ispraznosti?
4:26: Kraljevi zemaljski su ustali i glavari su se skupili zajedno protiv Gospodina i protiv njegovog Krista.ʼ
4:27: Jer su se zaista protiv svetog djeteta tvojega Isusa, koga si pomazao, udružili i Herod i Poncije Pilat zajedno s Poganima i narodom izraelskim
4:28: da učine sve što je tvoja ruka i tvoj naum unaprijed odredio da se dogodi.
4:29: A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje i daj slugama svojim da sa svom hrabrošću govore riječ tvoju!
4:30: Po ispruženoj ruci tvojoj da bude ozdravljenja; i da se znakovi i čudesa mogu događati po imenu svetog djeteta tvojega Isusa.”
4:31: I kad su se pomolili, potreslo se mjesto na kome su bili okupljeni; i svi su se napunili Duhom Svetim te govorili s hrabrošću riječ Božju.
4:32: A mnoštvo onih koji su povjerovali bili su jedno srce i jedna duša. I nitko od njih nije nazivao svojim ništa od onoga što je posjedovao, nego im je sve bilo zajedničko.
4:33: I velikom su snagom apostoli davali svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad svima njima.
4:34: Među njima nitko nije oskudijevao, jer svi koji su posjedovali zemljišta ili kuće prodavali bi ih i donosili utržak od onoga što se prodalo
4:35: te polagali pred noge apostolima; a dijelilo se svakome kako je tko imao potrebu.
4:36: A Josija, od apostola prozvan Barnaba, (što prevedeno znači sin utjehe), Levit, rodom Cipranin,
4:37: posjedovao je njivu, koju je prodao i novac donio te ga stavio pred noge apostolima.