Efežanima

Poglavlje 4

4:1: Zaklinjem vas, dakle, ja sužanj u Gospodinu: hodite dostojno poziva kojim ste pozvani,
4:2: sa svom skromnošću i krotkošću, s postojanošću podnosite jedan drugoga u ljubavi;
4:3: nastojeći sačuvati jedinstvo Duha, svezom mira.
4:4: Postoji jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani k jednoj nadi svoga poziva;
4:5: jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje,
4:6: jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroz sve i u svima vama.
4:7: A svakome od nas dana je milost po mjeri Kristovog dara.
4:8: Zato govori: “Kad je uzašao na visinu, odveo je sužnje u sužanjstvo i dao darove ljudima.”
4:9: (A ono “uzašao” što drugo znači nego li to da je najprije sišao u donje krajeve zemlje?
4:10: Onaj koji je sišao jest onaj isti koji je i uzašao iznad svih nebesa, da bi sve ispunio.)
4:11: I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evangelizatore, a jedne za pastire i učitelje
4:12: za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova,
4:13: dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do savršenog čovjeka, do mjere uzrasta punine Kristove:
4:14: da više ne budemo djetinjasti, bacani amo tamo i nošeni unaokolo svakim vjetrom nauka koji ljudskim trikom i lukavstvom čeka u zasjedi da nas zavede.
4:15: Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je Glava, to jest Krista,
4:16: od koga je sve tijelo sastavljeno i povezano svakovrsnim zglobom opskrbe prema djelotvornosti po mjeri svakog pojedinog dijela, te ostvaruje rast tijela za izgradnju samoga sebe u ljubavi.
4:17: Ovo, dakle, kažem i svjedočim u Gospodinu: da vi više ne hodite kao što i ostali Pogani hode, u ispraznosti njihove pameti,
4:18: zamračena razuma, otuđeni od života Božjega zbog neznanja koje je u njima, zbog sljepoće njihova srca.
4:19: Oni, pošto su otupili, predali su sami sebe razvratnosti da bi u pohlepi činili svaku nečistoću.
4:20: Ali vi niste tako učili Krista,
4:21: ako ste ga doista čuli i po njemu bili poučeni kao što jest istina u Isusu:
4:22: da vam je, u odnosu na prijašnje življenje, odložiti starog čovjeka koji je iskvaren zbog zavodljivih požuda,
4:23: i obnoviti se duhom svojega razuma,
4:24: te se zaodjenuti novim čovjekom, koji je stvoren po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti.
4:25: Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedan drugome.
4:26: Srdite se, ali ne griješite! Neka sunce ne zađe nad vašim gnjevom!
4:27: I ne dajte mjesta Đavlu.
4:28: Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi i svojim rukama radi što je dobro, da bi mogao dati onome koji je u potrebi.
4:29: Nikakva loša riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju gdje je potrebno, da bi poslužila milost onima koji slušaju.
4:30: I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!
4:31: Neka se ukloni od vas sva gorčina, i gnjev, i srdžba, i vika, i hula, zajedno sa svakom zlobom.
4:32: I budite dobri jedan prema drugom, samilosni! Opraštajte jedan drugome kao što je i Bog vama radi Krista oprostio!