Ezra

Poglavlje 9

Ezra moli za narod

9:1

Sada kad je sve to učinjeno, došli su k meni knezovi govoreći: “Narod Izraelov, svećenici i Leviti nisu se odvojili od naroda ovih zemalja, čineći njihove gnjusobe: baš od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca,

9:2

jer su uzimali od njihovih kćeri za sebe i za sinove svoje: tako da se sveto sjeme pomiješalo s narodima tih zemalja; da, ruka knezova i glavara bila je glavna u tom prijestupu.”

9:3

A kad sam čuo tu vijest razderao sam svoju odjeću i svoj plašt, čupao kosu s moje glave i bradu svoju te sam sjeo preneražen.

9:4

Nato su se svi koji su drhtali od riječi Boga Izraelova sakupili kod mene zbog prijestupa onih koji su bili odvedeni. A ja sam sjedio preneražen, sve do večernje žrtve.

9:5

A kod večernje žrtve podigao sam se iz svoje potištenosti i imajući razderanu svoju odjeću i svoj plašt, pao sam na koljena svoja i raširio ruke svoje prema GOSPODU, Bogu svome,

9:6

te rekao: “Bože moj! Postiđen sam i sramim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožile nepravde naše preko glave i prijestup je naš narastao do nebesa.

9:7

Od vremena očeva naših pa do dana današnjega mi smo bili u velikom prijestupu te smo mi, kraljevi naši i svećenici naši, bili predani zbog nepravda svojih u ruke kraljeva tih zemalja; pod mač, u sužanjstvo, i za plijen i na sramotu lica, kao što je to dan danas.

9:8

A sada, za kratko vrijeme, milost nam je bila iskazana od GOSPODA, Boga našega, te nam je ostavio ostatak da umakne i dao nam je klin u svome svetom mjestu: da nam Bog naš može prosvijetliti oči i dati nam malo živosti u robovanju našem.

9:9

Jer mi smo bili robovi, ipak nas Bog naš nije napustio u ropstvu našem, nego nam je pružio milosrđe u očima perzijskih kraljeva, da nam daju živost da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine te da nam podari zid u Judi i u Jeruzalemu.

9:10

Ali sada, Bože moj, što reći nakon ovoga? Jer smo mi napustili zapovijedi tvoje,

9:11

koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka govoreći: ‘Zemlja u koju vi idete da je zaposjednete, nečista je zemlja od prljavština naroda te zemlje, od gnjusoba njihovih kojima su je napunili od jednoga kraja do drugoga u svojoj nečistoći.

9:12

Stoga sada nemojte davati svoje kćeri za njihove sinove ni ne uzimajte njihove kćeri za svoje sinove, niti nikada ne tražite njihov mir ili bogatstvo njihovo, da možete postati snažni i jesti dobra te zemlje i ostaviti je zauvijek kao baštinu sinovima svojim.’

9:13

I poslije svega što nas je stiglo zbog naših zlih djela i zbog našeg velikog prijestupa, budući da si nas ti Bože naš kaznio manje nego što naše nepravde zaslužuju i što si nam dao izbavljenje poput ovoga!

9:14

Zar ćemo ponovo prekršiti zapovijedi tvoje i rodbinski se udružiti s narodom ovakvih gnjusoba? Ne bi li se ti rasrdio na nas sve dok nas ne bi zatro tako da ne bi bilo ni ostatka ni zbjega?

9:15

GOSPODE, Bože Izraelov, ti si pravedan jer mi smo ostali kao zbjeg, kako je to dan danas: evo, mi smo pred tobom s prijestupima svojim, jer zbog toga ne smijemo stajati pred tobom!”