Filipljanima

Poglavlje 2

2:2: upotpunite moju radost tako da budete istog mišljenja, imajući istu ljubav, budite složni, jedne misli!
2:3: Ništa ne činite u svadljivosti ili ispraznoj slavi, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga boljima od sebe!
2:4: Ne gledajte samo svaki na svoje nego i na ono što je drugih!
2:5: Neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu,
2:6: koji premda je bio u obličju Božjem, nije smatrao krađom što je jednak Bogu,
2:7: nego je sâm sebe učinio neuglednim i uzeo obličje sluge te postao sličan ljudima.
2:8: I našao se oblikom kao čovjek, ponizio je sâm sebe i postao poslušan do smrti, i to smrti na križu.
2:9: Zato ga je Bog i preuzvisio i dao mu ime koje je iznad svakoga imena,
2:10: da se na Isusovo ime prigne svako koljeno onih nebeskih, i zemaljskih i podzemaljskih,
2:11: i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.
2:12: Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek bili poslušni, ne samo u mojoj nazočnosti nego mnogo više sada u mojoj odsutnosti, sa strahom i drhtanjem razrađujte svoje spasenje.
2:13: Jer je Bog onaj koji po svojoj dobronamjernosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.
2:14: Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja
2:15: da budete besprijekorni i bezazleni sinovi Božji bez prijekora usred izobličenog i izopačenog naroda, u kojem svijetlite kao svjetla u svijetu,
2:16: držeći riječ života, da se mogu radovati na dan Kristov, što nisam uzalud trčao niti se uzalud trudio.
2:17: Štoviše, ako sam bio prinesen na žrtvu i službu vaše vjere, veselim se i radujem sa svima vama.
2:18: A i vi isto tako budite sretni i radujte se sa mnom!
2:19: A pouzdajem se u Gospodina Isusa da ću vam brzo poslati Timoteja da se i ja utješim kad saznam kako je s vama.
2:20: Jer nikoga nemam koji je iste misli tko bi se spontano brinuo za vaše stanje,
2:21: jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.
2:22: A njegovu prokušanost znate, kako je sa mnom, kao dijete s ocem, služio u evanđelju.
2:23: Njega se dakle nadam poslati odmah čim vidim što će biti sa mnom.
2:24: A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam ubrzo doći.
2:25: I smatrao sam potrebnim poslati k vam Epafrodita, mog brata i suradnika i suborca, a vašeg poslanika i onog koji poslužuje u mojim oskudicama,
2:26: jer je čeznuo za svima vama i bio potišten zato što ste čuli da se razbolio.
2:27: Jer doista je bio bolestan gotovo na smrt, ali mu se Bog smilovao, i ne samo njemu nego i meni, da ne bih imao žalost na žalost.
2:28: Poslao sam ga stoga još žurnije da se, kad ga ponovo vidite, razveselite i da ja budem manje žalostan.
2:29: Primite ga, dakle, u Gospodinu sa svom radošću i smatrajte takve uglednima,
2:30: jer je zbog djela Kristovog bio blizu smrti i nije se obazirao na svoj život, da nadoknadi nedostatak vaše službe prema meni.