Galaćanima

Poglavlje 2

2:1: Zatim sam nakon četrnaest godina ponovo uzašao u Jeruzalem s Barnabom, a poveo sam i Tita.
2:2: A uzišao sam po otkrivenju i izložio im evanđelje koje propovijedam među Poganima, a nasamo onima koji su bili ugledni, da možda ne trčim ili da nisam trčao uzalud.
2:3: Ali čak ni Tit, koji je bio sa mnom, premda Grk, nije bio primoran obrezati se,
2:4: i to radi lažne braće, koji su se neočekivano ušuljali kako bi uhodili našu slobodu koju imamo u Kristu Isusu, tako da bi nas zarobili.
2:5: Njima nismo popustili niti se pokorili ni za čas, da bi istina evanđelja ostala kod vas.
2:6: Ali od onih koji se prave da su nešto, (ma tko oni bili, meni nije važno; jer Bog ne priznaje čovjekovu vanjštinu), jer koji se prave da su nešto, ništa mi nisu pridodali.
2:7: Nego su naprotiv, kad su vidjeli da je meni bilo povjereno evanđelje za neobrezane, kao što je Petru bilo za obrezane,
2:8: (jer onaj koji je djelovao u Petrovom apostolstvu među obrezanima, bio je moćan i u meni među Poganima),
2:9: a kad su Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, zapazili milost što mi je bila darovana, dali su meni i Barnabi desnice zajedništva: da mi trebamo ići među Pogane, a oni među obrezane.
2:10: Samo da se sjećamo siromaha; to je ono što sam se i potrudio činiti.
2:11: A kad je Petar stigao u Antiohiju, u lice sam mu se usprotivio, zato što je bio kriv.
2:12: Jer prije nego što su došli neki od Jakova, jeo je s Poganima, ali kad su oni došli, povukao se i odvojio jer se bojao onih iz obrezanja.
2:13: A i drugi su Židovi hinili s njim, tako da je i Barnaba bio poveden njihovom prijetvornošću.
2:14: Ali kad sam vidio da oni ne hode pravo po istini evanđelja, rekao sam Petru pred svima: “Ako ti, koji si Židov, živiš poganski, a ne židovski, zašto primoravaš Pogane da se požidove?”
2:15: Mi koji smo po naravi Židovi, a ne grešnici iz poganstva,
2:16: koji znamo da čovjek nije opravdan po djelima Zakona, nego po vjeri koja dolazi od Isusa Krista, i mi smo povjerovali u Isusa Krista, da bismo bili opravdani po vjeri koja dolazi od Krista, a ne po djelima Zakona; jer po djelima Zakona neće biti opravdano ni jedno tijelo.
2:17: Ako li smo se, dok nastojimo biti opravdani po Kristu, i mi sami našli grešnicima, nije li onda Krist poslužitelj grijeha? Bože sačuvaj!
2:18: Jer ako ponovo gradim ono što sam srušio, činim sâm sebe prijestupnikom.
2:19: Jer ja sam kroz Zakon umro Zakonu da bih živio Bogu.
2:20: S Kristom sam razapet; ipak živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim po vjeri koja dolazi od Sina Božjega koji me je ljubio i dao sebe samoga za mene.
2:21: Ne osujećujem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.”