Ivan

Poglavlje 11

11:1: A neki je čovjek bio bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njene sestre Marte.
11:2: A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bila je ona koja je pomazala Gospodina pomašću i obrisala mu noge svojom kosom.
11:3: Stoga su sestre poslale po njega govoreći: “Gospodine, evo, bolestan je onaj koga voliš.”
11:4: Kad je Isus to čuo, rekao je: “Ova bolest nije na smrt, nego radi slave Božje, da se po njoj proslavi Sin Božji.”
11:5: A Isus je ljubio Martu i njenu sestru i Lazara.
11:6: Kad je, dakle, čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u istom mjestu gdje je bio.
11:7: Onda je, nakon toga, rekao svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju.”
11:8: Učenici su ga upitali: “Učitelju, Židovi su te upravo htjeli kamenovati, i opet ideš onamo?”
11:9: Isus je odgovorio: “Nema li dan dvanaest sati? Ako tko hodi po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
11:10: Ako li tko hodi noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.”
11:11: Ovo je govorio, a nakon toga im je rekao: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.”
11:12: Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, on će biti dobro.”
11:13: Ali je Isus govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o počinku u snu.
11:14: Onda im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro.
11:15: I radostan sam radi vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego hajdemo k njemu!”
11:16: Tada je Toma, koji se zove Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Hajdemo i mi s njim umrijeti!”
11:17: Zatim je Isus došao i našao da je već četiri dana u grobu.
11:18: A Betanija je bila blizu Jeruzalema, otprilike petnaest stadija,
11:19: te su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji da bi ih utješili zbog njihovog brata.
11:20: Onda je Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, a Marija je sjedila u kući.
11:21: Tada je Marta rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.
11:22: Ali i sada znam da što god zatražiš od Boga, dat će ti Bog.”
11:23: Isus joj je rekao: “Tvoj će brat uskrsnuti!”
11:24: Marta mu je rekla: “Znam da će uskrsnuti, o uskrsnuću, u posljednji dan.”
11:25: Isus joj je rekao: “Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
11:26: I svaki koji živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li ovo?”
11:27: Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.”
11:28: I kad je to rekla, otišla je i potajno pozvala svoju sestru Mariju govoreći: “Učitelj je došao i zove te.”
11:29: Čim je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu.
11:30: A Isus nije još došao u selo, već je bio na mjestu gdje ga je susrela Marta.
11:31: Tada su Židovi, koji su bili s njom u kući i tješili je, kad su vidjeli da je Marija brzo ustala i izašla, pošli za njom govoreći: “Ide tamo na grob plakati!”
11:32: Zatim je Marija, kad je došla tamo gdje je bio Isus i ugledala ga, pala do njegovih nogu govoreći mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.”
11:33: Kad ju je, dakle, Isus ugledao kako plače i kako plaču Židovi koji su došli s njom, uzdahnuo je u duhu i uznemirio se
11:34: te upitao: “Gdje ste ga položili?” Oni su mu odgovorili: “Gospodine, dođi i vidi!”
11:35: Isus je zaplakao.
11:36: Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je volio!”
11:37: A neki su od njih pitali: “Nije li taj, koji je slijepcu otvorio oči, mogao učiniti i to da ovaj ne umre?”
11:38: Isus je stoga ponovo uzdahnuo u sebi i došao na grob. A to je bila špilja i na njoj je ležao kamen.
11:39: Isus je rekao: “Odmaknite kamen!” Pokojnikova mu je sestra, Marta, rekla: “Gospodine, već zaudara, jer je četvrti dan mrtav.”
11:40: Isus ju je upitao: “Nisam li ti rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti slavu Božju?”
11:41: Tada su odmaknuli kamen s mjesta gdje je mrtvac bio položen. A Isus je podigao svoje oči i rekao: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao.
11:42: A ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali sam to govorio radi ljudi koji okolo stoje, da povjeruju da si me ti poslao.”
11:43: I kad je to rekao, viknuo je jakim glasom: “Lazare, izađi!”
11:44: I mrtvac je izašao, obavijen povojima po rukama i nogama, a lice mu je bilo omotano rupcem. Isus im je rekao: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
11:45: Tada su mnogi od Židova koji su došli k Mariji i vidjeli što je Isus učinio povjerovali u njega.
11:46: A neki su od njih otišli k farizejima pa im ispripovjedili što je Isus učinio.
11:47: Nato su glavari svećenički i farizeji sazvali Vijeće i govorili: “Što učiniti, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa?
11:48: Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani i oteti nam i mjesto i narod.”
11:49: A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio veliki svećenik, rekao im je : “Vi ništa ne znate!
11:50: Ne uviđate da je za nas bolje da jedan čovjek umre radi naroda nego da sav narod propadne.”
11:51: A to nije rekao sâm od sebe, već je, pošto je bio veliki svećenik te godine, prorokovao da Isus treba umrijeti za ovaj narod,
11:52: i ne samo za ovaj narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.
11:53: Od toga su se dana, dakle, dogovorili ubiti ga.
11:54: Zato se Isus nije više javno kretao među Židovima, nego je odande otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvani Efrajim, i ondje se zadržao sa svojim učenicima.
11:55: A bila je blizu židovska Pasha te su mnogi iz onoga kraja uzišli u Jeruzalem prije Pashe da bi se očistili.
11:56: Tada su tražili Isusa i, stojeći u Hramu, među sobom govorili: “Što vam se čini, zar neće doći na svetkovinu?”
11:57: A i glavari su svećenički i farizeji izdali zapovijed da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhvatili.